Emerson Fittipaldi, rođen 12.12.1946. godine u Sao Paulu, ime je dobio po Ralphu Waldu Emersonu, američkom spisatelju čiji je veliki obožavatelj bio Wilson Fittipaldi, Emersonov otac.

Emersonov otac je bio sportski novinar i radijski komentator, specijalist za automobilizam. Odrastajući u kući u kojoj je autosport bio glavna tema, bilo je logično da će Emerson i njegov stariji brat Wilson mlađi još od rane mladosti pratiti trkaće sportove i da će poželjeti baviti se istima. Iz početka njihov otac nije podržavao tu ideju, te ju je odbijao financirati.

Rođen za uspjeh

Braći Fittipaldi nije ni trebala očeva novčana podrška. Već kao tinejdžeri pokazali su se kao uspješni poduzetnici. Emerson je dizajnirao upravljač za majčin automobil koji se uskoro pokazao kao tražen dodatak za namjenski rađena vozila. Ubrzo su počeli izrađivati Fittipaldi kart bolide, u kojima su se braća i sama utrkivala. Emerson je od samog početka bio uspješniji od starijeg brata, te je s 18 godina postao osvajač brazilskog karting prvenstva. Kada su 1967. braća Fittipaldi počela dizajnirati jednosjede pogonjene Volkswagenovim motorima za Formulu Vee, Emerson je u istom postao prvak Brazila.

Emersonovi uspjesi u utrkivanju u Brazilu su se nizali brzinom svjetlosti, toliko brzo da se poželio utrkivati i vani, a zbog toga je i napustio studij strojarstva. U Englesku je stigao 1969. godine, sam, ne poznavajući ništa osim materinjeg portugalskog jezika i neospornog vozačkog talenta. Vozački talent je po svemu sudeći bio dovoljan, a engleski jezik nije bio neophodan. Emerson se po dolasku u Englesku odmah upisao u pobjednike Formule Ford. Iste rezultate su polučili i nastupi u Formuli 3 i Formuli 2. Već 1970. godine je imao potpisan dugogodišnji ugovor s Colinom Chapmanom, šefom F1 momčadi Lotus, koji je imao samo jedan logičan rezultat. Ulazak u svijet Formule 1.

Chapman je Emersona već s krajem sezone 1970. promovirao u trećeg vozača momčadi Lotus, kao eventualnu zamjenu za redovne vozače, Jochena Rindta i Johna Milesa. Chapman je pružao priliku mladom Fittipaldiju da se još više pokaže i brže napreduje. Nesretne okolnosti su ga natjerale da napreduje još brže i još više.

Prvi vozač momčadi

Emerson Fittipaldi je u utrkivanju u Formuli 1 debitirao na Velikoj nagradi Velike Britanije 1970. godine. Utrku je završio na solidnom četvrtom mjestu, a dobro je vozio i u Austriji. Za momčad je kobna bila Velika nagrada Italije, kada je Jochen Rindt poginuo u nesreći tijekom treninga. Ranije istoga dana Emerson je imao sudar, ali je prošao bez ozljeda. John Miles, preostali vozač momčadi Lotus, je bio toliko potresen, da je za sva vremena napustio Formulu 1. Splet okolnosti je bio takav, da je mladi Emerson sa samo tri utrke u karijeri postao prvi vozač momčadi Lotus.

Već naredna utrka je donijela najbolji mogući rezultat za Fittipaldija. Pobijedivši na Velikoj nagradi Sjedinjenih Američkih Država, vratio je duh posrnuloj momčadi i osigurao da se naslov svjetskog prvaka za sezonu 1970. posthumno dodijeli Jochenu Rindtu. Emersonov napredak za iduću sezonu je nakratko usporen radi prometne nesreće u Francuskoj u kojoj su on i njegova tadašnja supruga Maria Helena sudjelovali. Emerson nije bio kriv za nesreću, ali su oboje iz nesreće izašli s ozljedama.

Najmlađi prvak u povijesti

Vrativši uzdrmano samopouzdanje, Emerson je zablistao tijekom sezone 1972. Bolid Lotus 72 je bio upravo onakav kakav je trebao da u potpunosti iznese Emersonov potencijal. Emerson i njegov Lotus su pobijedili na pet od 12 utrka, osvojivši dovoljno bodova da momčadi donesu konstruktorski naslov, a Emersonu naslov svjetskog prvaka. S 25 godina, Emerson je postao najmlađi prvak svijeta u Formuli 1. Titulu najmlađeg prvaka predao je Fernandu Alonsu nakon čak 33 godine.

Pokušavajući replicirati nekadašnje velikane momčadi, Jima Clarka i Grahama Hilla, Colin Chapman je za momčadskog kolegu Fittipaldiju doveo Šveđanina Ronnieja Petersona. To što je njegov novi momčadi kolega za sezonu 1973., Ronnie Peterson, bio brži od njega, nije puno zabrinjavalo Emersona. Šveđanin je tijekom sezone devet puta startao s prve startne pozicije, a Brazilac samo jednom. Peterson je pobijedio četiri, a Fittipaldi tri puta.

Međutim, smireni Brazilac je bio dosljedniji u svojim nastupima, te je sezonu ipak završio ispred Petersona. Naslov svjetskog prvaka je osvojio Jackie Stewart, a Fittipaldi je bio odmah iza njega na drugom mjestu. Momčadsko rivalstvo između Petersona i Fittipaldija se završilo te godine u Lotusu. Već za narednu sezonu, Emerson je prihvatio velikodušnu ponudu da se za 1974. sezonu pridruži momčadi McLaren.

Emerson je u bolidu M23 pobijedio u Brazilu, Belgiji i Kanadi i još četiri puta se popeo na pobjedničko postolje. Osvojivši bodove na još tri utrke sebi je osigurao i drugi naslov svjetskog prvaka u karijeri.

Kraj karijere s okusom šećera

Nešto lošiji rezultat naredne sezone je potaknuo Emersona na novi riskantan potez u karijeri. Kako je sezonu 1975. završio na drugom mjestu, iza Nikija Laude, odlučio se pridružiti novoosnovanoj momčadi brata Wilsona koju je sponzorirao brazilski proizvođač šećera Copersucar.

Karijera Wilsona Fittipaldija u Formuli 1 nije bila baš zapažena. Imao je nekoliko blagih sezona u momčadi Brabham i od njega nije očekivalo mnogo kao od njegovog mlađeg brata. Međutim, ni brilijantni Emerson nije mogao puno postići sa sramotno lošim bolidom Copersucara. Emerson je protratio niz godina pokušavajući izdići brazilsku momčad, ali ni promjena imena u Fittipaldi Automotive 1980. godine nije pomogla. Brazilski slatki novac je polako prestajao pristizati, a braća nikako nisu mogla naći nove sponzore. Kofere su konačno spakirali 1982. godine i vratili se kući, u Brazil. Emerson je nastavio dizajnirati dodatke za automobile i preuzeo rukovođenje obiteljskim plantažama citrusa.

Međutim, nije tu završio Emersonov trkaći život. Natjecao se u IndyCar seriji, i očekivano, imao dobre rezultate. Prvakom je postao 1989. godine, te je dva puta pobijedio na 500 milja Indianapolisa. 1996. godine imao je težak sudar na utrci Michigan 500, kada je pretrpio i tešku ozljedu vrata. Nadajući se brzom oporavku, ozlijedio je leđa kada se njegov privatni avion srušio u blizini njegove farme naranči u Brazilu, čime je zvanično i završio karijeru u utrkivanju.

Sretan 73. rođendan

Zanimljivo, kao mladić, Emerson je nosio nadimak “Rato”, što na portugalskom znači miš, dok su njegovog starijeg brata zvali “Tigrao”, sa sasvim suprotnim značenjem – tigar. Gledajući danas na njihove rezultate, mogli bismo reći da su bili sasvim suprotno. Ono što je Emersona tijekom karijere krasilo bio je neprikosnoveno miran pristup koji ga je držao podaleko od svih nevolja, ali i britak i oštar um koji je uvijek izabirao najbolju strategiju. U svijetu velikih ega i umišljenih tipova, popularni Emmo je bio pravo osvježenje. Miran dečko sa zdravim smislom za humor. Zbog svega toga je uvijek na svojoj strani imao medije i obožavatelje koji se i danas vesele kada ga vide u blizini staze.

Iako je karijeru u Formuli 1 završio na dnu ljestvice kojom je nekada dominirao, karakteristična frizura, sunčane naočale i Emersonova pojava ipak prvo podsjećaju na uspjehe koje je postizao.

3
Leave a Reply

Molimo za komentiranje
2 Komentara na temu
1 Odgovora na temu
0 Pratitelja
 
Najviše reakcija na komentar
Najkomentiranija tema
3 Autori komentara
avataravataravatar Autori nedavnih komentara
  Pretplati se  
Obavijesti o
avatar
Član
parazit

Gđice….. ili gđo Mia Lesic…… imate veliko poštovanje od mene.
Odlični tekstovi iz F1 povijesti. Prvo se sjetim teksta o Prostovoj F1 momčadi…… ostalo mi iskreno, sada ne pada na pamet.

Hvala!

avatar
Član
mody

njegov najveci rival stewart

avatar
Član
Desmosedici

Mislim da ga nadimkom El Rato nisu nazvali misleći na nekog malog miša nego na velikog nepobjedivog štakora..pantaganu.