Iako su i prethodni dani bili silno uzbudljivi te je praćenje Velike nagrade Italije uživo za mene predstavljalo neopisivi doživljaj, nedjelja je ipak – nedjelja. Dan utrke. Dan kada se dijele trofeji, mjesta na postolju i bodovi za Prvenstvo. Atmosfera je bila dodatno užarena, budući da je u subotu Charles Leclerc osvojio pole position.

Zbog očekivanih gužvi sam se spremio ranije nego inače te krenuo prema stazi, tj. prema akreditacijskom centru, odakle je bio organiziran prijevoz shuttleovima do samog ulaza u paddock. Već na pola puta od hotela do staze sam primijetio jako puno navijača koji se autima i busevima približavaju malom mjestu Lissone, u kojem je bio organiziran parking za posjetitelje.

U shuttleu sam bio već oko 10 sati ujutro pa nisam očekivao velike gužve, ali prevario sam se. U kombiju smo proveli dobrih 25 minuta, iako sam put inače traje cca 8 minuta. Ali dobro, gužva je bila očekivana te sam došao dovoljno rano. U prvoj šetnji paddockom sam vidio Leclerca, a potom i Vettela koji dolaze na stazu okruženi mnogobrojnim navijačima.

Potom je na red došla i Formula 2 koju sam popratio iz media centra. Nakon te utrke je pitlane bio kratko otvoren zbog utrke Porsche Mobil 1 Supercupa pa sam iskoristio priliku prošetati boksevima. Uz to, dobio sam priliku otići na startni grid i startno-ciljnu ravninu koji izgledaju zaista impresivno.

Utrka Porscheovih automobila je krenula u 12.05 pa sam prije toga morao napustiti pitlane. Od 13h do 15h je bilo dopušteno biti u boksevima pa sam otišao dolje kako bih pogledao zadnje pripreme momčadi prije izlaska na sami grid. Nažalost, odlazak na startni grid Formule 1 je strogo ograničen, ali s obzirom da sam nekoliko sati prije toga bio na tom mjestu – neću prigovarati.

Nekoliko trenutaka prije početka utrke sam se smjestio na svoje radno mjesto u media centru, odakle sam popratio većinu utrke. Naravno, bilo je jako puno talijanskih novinara pa se svaki događaj Ferrarija pozorno pratio. Svakim krugom je navijanje tifoza bilo sve glasnije te su par krugova prije kraja oni na startno-ciljnoj ravnici ustali od nervoze. Kada je Leclerc prošao ciljem kao prvi, staza je doslovno ‘eksplodirala’. Oduševljenje navijača, ali i novinara u media centru je bilo ogromno.

Nisam se previše zadržavao u media centru nego sam otišao na ulaz u pitlane kako bi pratio proglašenje pobjednika iz prvih redova. I tu me jako puno novinara ‘prestiglo’, ali sam se na vrijeme uspio progurati i doći do odlične pozicije. Pokraj mene su stajali mehaničari Ferrarija te mnoštvo drugih ljudi koji nisu propustili slaviti pobjedu Ferrarija u Monzi nakon čak 9 godina.

Ne može se riječima opisati ta atmosfera pri proglašenju pobjednika i intoniranju talijanske himne. Taj osjećaj je jedinstven te je nešto što će mi zasigurno ostati u pamćenju za cijelu život. Čim su vozači otišli s postolja sam otrčao do mix zone gdje su vozači već davali intervjue, a odmah nakon toga je na redu bila press konferencija.

To je sve trajalo do nekih 17:30 kada se u pitlaneu sve spremalo za pobjedničku sliku Ferrarija. Charles Leclerc je, naravno, otišao pozdraviti talijanske navijače na ogradu pitwalla, dok je Sebastian Vettel vrlo brzo ‘nestao’. Dok su druge momčadi odlučile da osim intervjua u mix zoni neće imati dodatnih medijskih obaveza, Ferrari je za 19:10 zakazao briefing na koji su pozvani svi novinari. Iako sam se malo dvoumio (imao sam put od skoro šest sati za odvoziti), odlučio sam ostati na stazi i pričekati obraćanje Charlesa, Sebastiana i Mattije.

Pokazalo se kasnije – pun pogodak! Osim vrlo raspoloženog Leclerca, ni Mattia Binotto nije krio oduševljenje vožnjom mladog monegaškog vozača. Sebastian Vettel je s druge strane odmah nakon završetka intervjua odjurio van, dok je Leclerc ostao primati čestitke mnogobrojnih novinara. Kao veliki fan Ferrarija nisam propustio upitati pobjednika utrke za jednu fotografiju i potpis na šilterici, a mladi vozač je to odradio bez ikakvih problema. Inače, Charles je jako pristojan dečko i prema svima se odnosi maksimalno korektno. On i Lando Norris su me najviše iznenadili pristupom prema novinarima i prema drugim ljudima uključenim u vikend Formule 1.

Kada sam ispunio i svoju posljednju obavezu na stazi, krenuo sam ‘opaliti’ još koju sliku pred polazak. Momčadi su već krenule raspremati svoje stvari iz Monze, a zanimljivo je da je na putu prema Bergamu, na odmorištu, već oko 22:30 bio parkiran kamion Racing Pointa. Da, jako brzo spremaju svoje stvari i kreću prema svojim bazama.

I kako zaključiti ovu jedinstvenu avanturu? Iskreno, teško je pronaći prave riječi.

Nije jednostavno u nekoliko rečenica sročiti cjelokupno iskustvo koje sam doživio proteklog vikenda u Monzi jer bilo je to nešto teško ponovljivo, ali nadam se da sam vam kroz ovaj i protekle tekstove uspio približiti što se sve događa tijekom jednog Grand Prix vikenda.

Nadam se da ste uživali čitajući ovaj putopis i avanturu na kojoj sam bio proteklih četiri dana, do nekog sljedećeg puta… lijepi pozdrav!

Leave a Reply

Molimo za komentiranje
  Pretplati se  
Obavijesti o