Alfa Romeo

Momčad koja se u svijet Formule 1 vratila nakon više od 30 godina izbivanja u startu sezone bila je poprilična nepoznanica. Na temeljima već pomalo legendarnog Saubera talijanska je momčad već u startu napravila veliku stvar angažmanom iskusnog Finca Kimija Raikkonena što je uz transfer Ricciarda u Renault vjerojatno i bio top transfer zimskog prijelaznog roka. Dobri rezultati u predsezoni zagolicali su maštu mnogima, a ono što je Alfa pokazivala bilo je itekako vrijedno spomena.

Očekivano, mnogi su ovu momčad nazivali Ferrarijevom B ekipom koja će poslužiti za dodatno prikupljanje informacija i testiranja kojima bi trebala profitirati momčad iz Maranella, no slagali se s tim ili ne, ono što je Alfa odnosno bolje rečeno ono što je do sada pokazao Kimi itekako je vrijedno spomena i respekta. Kako je već tijekom analize momčadi spomenutih u prvom dijelu teksta spomenuto, prema viđenom u predsezoni Alfa Romeu se predviđala ravnopravna borba s momčadima iz sredine poretka što se u konačnici manje-više i pokazalo točnim. Bodovi u uvodne četiri utrke u nizu to su i potvrdile, potom je uslijedila mala kreativna kriza u Španjolskoj, Monaku i Kanadi kada je inkasirana nula što je vrlo brzo ispravljeno upisivanjem u bodove u svim utrkama do kraja polusezone. Naravno izuzev Njemačke u kojoj su kaznom izbrisani dvostruki bodovi.

Sve su svemu, Alfa Romeo se promovirala u itekako respektabilnu momčad koja je svoje ciljeve sasvim sigurno u većoj mjeri i realizirala. Da su u prikupljanju bodova osim Kimija priključio i Giovinazzi rezultat bi bio još i bolji, no i ovako Alfa Romeo nesumnjivo ima potencijala za ravnopravnu borbu za vrh sredine poretka što je u ovom trenutku i realnost.

Učinak vozača:

Kimi Raikkonen

Nakon 17 godina izbivanja možemo reći kako se Finski veteran zapravo vratio tamo gdje je sve i počelo. Postavljala su se pitanja o Raikkonenovoj motivaciji i tome ima li u rukama ovog nesumnjivo brzog ali pomalo čudljivog prvaka i dalje želje i motivacije jer znanje i talent svakako nisu bili upitni. Ulazak u novu momčad kojoj realno gledajući sredina poretka može biti gornja granica mogućnosti možda su za Kimija bili premali izazov, no kako je sezona odmicala pokazalo se kako je ova “mala” i svim onim medijskim i razno raznim drugim obavezama manje eksponirana momčad prava mjera za iskusnog Finca.

Sve što je trebalo Kimi je pokazao tamo gdje je i bilo potrebno, na samoj stazi gdje se uvijek i osjećao najbolje lišen svih onih budalaština, obaveza i pravila koje u momčadi Ferrarijevog kalibra dolaze same po sebi. Ukratko, Kimi je doslovno sam iznio sav teret na svojim leđima i pokazao neospornu klasu u potpunosti opravdavši svaki uloženi cent koji je ugovorom zaradio. U svim uvjetima i svim kombinacijama on je našao način da uglavnom samozatajno i bez velike buke svojoj momčadi priskrbi pokoji bod što će vjerujem nastaviti raditi i ubuduće. U kojoj mjeri ovisi i o samoj momčadi.

Antonio Giovinazzi

Kada u momčadi imate vozača Raikkonenovih kvaliteta i reputacije, jasno je kako se i puno bolji i iskusniji likovi od Antonia Giovinazzia moraju svojski pomučiti kako bi barem donekle pratili njegov tempo. Kada se osvrnemo na učinjeno do sada, Talijan ga definitivno nije mogao popratiti jer tek jedan osvojeni bod iz Spielberga puno je premalo, tim više što Alfin bolid u cijeloj priči definitivno nije bio ograničavajući faktor.

Iako je Giovinazzi rijetko pravio velike pogreške što dokazuje tek jedna nezavršena utrka, ona u Silverstoneu, u svim ostalima jednostavno nije bio na razini na kojoj je objektivno mogao i trebao biti. Samim tim, priče o mogućim zamjenama krenule su same od sebe, pa iako u momčadi tvrde kako Giovinazzi i dalje ima njihovu podršku njegov će doprinos morati biti puno veći i konkretniji. Za to ima prigodu u nastavku sezone kada će nesumnjivo morati popraviti svoj dojam i doprinos.

Mjesto u poretku konstruktora: 7.

Pozicije vozača u prvenstvu: Raikkonen 8., Giovinazzi 18.

Osvojeni bodovi: 32

Najbolja utrka: VN Austrije – jedina utrka s dvostrukim bodovima

Kratka ocjena polusezone: Vrlo solidno. Otvorena borba s momčadima iz sredine poretka koja je rezultirala doprinosom samo jednog vozača. Konkretnijim doprinosom i drugog, možda se moglo i nešto više, no rekli bismo u skladu s očekivanim, čak i više od toga.

 

Renault

Ako bismo morali izabrati momčad koja je nakon prvog dijela sezone najviše razočarala to bi u svakom slučaju bio Renault. Francuska momčad nakon prošle sezone koja je realno gledajući bila tek priprema i zagrijavanje za ovu aktualnu, najavljivala je velike stvari. Sve je započelo pomalo senzacionalnim i ne baš očekivanim transferom Daniela Ricciarda koji je u francusku momčad prešao iz Red Bulla što je možemo reći bio možda i najzvučniji transfer u ovoj sezoni.

Uz povećan budžet, kadrovsko kompletiranje ekipe i vrlo respektabilnu vozačku postavu, ambicije i rezultatski ciljevi poprilično su narasli. Ipak, te ambicije i težnje ni iz bliza nisu popraćene onim što su Renaulti pokazivali na stazi. Najavljivana borba za vrh sredine poretka, pa čak i izazivanje Red Bulla, potom i polubratskog McLarena nisu se ostvarili čak štoviše, jer ne samo da Renaulti nisu bili konkurenti Red Bullu nego su u ukupnom poretku zaostali i za Toro Rossom, dok im McLaren bježi više od 40 bodova. Samo 39 osvojenih bodova i tek šesto mjesto u poretku konstruktora izgledaju prilično loše, no možda i gore od toga zvuči činjenica kako su se u Renaultu mučili s čitavim nizom razno raznih problema koje nisu znali riješiti.

Za početak tu je bila prilično teška faza Ricciardove prilagodbe na novi bolid, zatim su krenuli i konstantni problemi s kvarovima i nepouzdanošću koja ih je itekako puno koštala. Kada tome pridodamo i pokoju pogrešku i lošu izvedbu na samoj stazi, sve skupa nije moglo završiti puno bolje. Što se nastavka sezone tiče, svi s pravom očekuju oporavak francuske momčadi i barem djelomično iskupljenje za katastrofalan prvi dio sezone. Ipak treba uzeti u obzir i to kako niti konkurencija neće spavati. Također, pitanje je i koliko se iz ovogodišnjeg bolida može izvući i jesu li u ovom trenutku stvari već zaglibile preduboko.

Učinak vozača:

Daniel Ricciardo

Bez sumnje jedan od najtalentiranijih vozača  na gridu i neosporni kralj pretjecanja, zamijenio je momčad Red Bulla Renaultom čime je izazvao nemalo iznenađenje kada je transfer objavljen. Iako je bilo jasno kako u top momčadima zapravo i nije bilo otvorenih mjesta, a ostanak u Red Bullu iz razno raznih razloga nemoguć, potpis za momčad Renaulta ipak je predstavljao veliki rizik.

Zbog apsolutno podređenog položaja u odnosu na Verstappena i prelaska Red Bulla na Hondine motore, mnogi su ovaj potez pozdravljali kao mudru odluku, no sada pola godine nakon toga kada Honda i Red Bull na kontu imaju dvije pobjede i preko 200 momčadskih bodova više od Renaulta, jasno je kako ipak nije. Naravno, lako je biti general poslije bitke, no bez obzira na sve, činjenica je da niti Australac vjerojatno nije očekivao ovako slabu sezonu. Problemi s prilagodbom na sam bolid, potom i hrpa raznoraznih kvarova bez sumnje su onemogućili Ricciardu da pokaže ono što može i zna, jer bez sumnje još uvijek zna i može puno.

Pitanje je samo hoće li u Renaultu biti u stanju napraviti zaokret u tolikoj mjeri i u nastavku sezone Daniju omogućiti nešto više. To bi u svakom slučaju bilo pohvalno i za Renault i za sve nas jer konkurentni Ricciardo uvijek je dimenzija više za svaku utrku.

Nico Hulkenberg

Dolaskom Ricciarda u momčad Nijemac je htio ne htio ipak postao zvijezda broj dva i momčadski kolega koji je u nekoj teoriji vjerojatno trebao marljivo prikupljati bodove za momčad. Kako sezona za Renault nije krenula ni izbliza u skladu s predviđanjima tako se i razlika u učinku prve violine Ricciarda i sekundanta Hulkenberga gotovo u potpunosti izgubila. Doduše, Nijemac je u odnosu na momčadskog kolegu u minusu od manje-više zanemarivih pet bodova ali sudbina im je tijekom sezona bila uglavnom ista ili slična, prožeta problemima, odustajanjima i ponekim kiksom.

Što se rezultatskih ostvarenja tiče, tek četiri ulaska u bodove također su mršava bilanca pa se kao i momčadski mu kolega, i Nico tek može nadati boljem i konkurentnijem bolidu za nastavak sezone.

Mjesto u poretku konstruktora: 6.

Pozicije vozača u prvenstvu: Ricciardo 11., Hulkenberg 14.

Osvojeni bodovi: 39

Najbolja utrka: VN Kanade – utrka u kojoj je Renault jedini put u ovoj polusezoni posao odradio vrlo dobro i u skladu s očekivanjima zauzevši odlično šesto i sedmo mjesto.

Kratka ocjena polusezone: Definitivno ispod očekivanja i predviđanja. Apsolutni podbačaj u rezultatskom smislu ali i u smislu onog što su bolidi pokazivali po pitanju performansi i pouzdanosti u odnosu na konkurente. Po mnogima momčad koja je bez sumnje najviše podbacila.

 

Toro Rosso

Na početku prošle sezone, u kombinacijama kojih se ne bi postidile ni meksičke sapunice, od McLarena svim silama otjerana Honda nekako se uparila s Red Bullovom B momčadi. Prema svemu do tada viđenom od japanskog proizvođača Toro Rossu se spremala gadna budućnost, no ispalo je kako se za momčad iz Faenze to u konačnici pokazao kao pametan potez.

Svoju ulogu testnog poligona za ono što se dogodilo u Red Bullu u tekućoj sezoni, odradili su dobro i ne samo to jer prošla je sezona poslužila kao dobra podloga za dodatni iskorak u 2019. Sa 43 osvojena boda, petim mjestom u poretku i činjenicom kako su u 12 utrka tek u njih tri ostali bez bodova, vjerujemo kako su u rezultatskom smislu predviđanja i konačni učinak vjerojatno i prebačeni. Osporavana Honda od problema polako se prometnula u prednost. Naravno, bez ogromna 23 boda osvojena u kaosu Njemačke i ukupan bi plasman i dojam bili nešto slabiji ali s druge strane i to je pomalo spektakularno postolje i odličan rezultat bio itekako zaslužen.

U svakom slučaju bit će zanimljivo vidjeti kako će se Toro Rosso ovoga puta bez Albona u nastavku sezone boriti s momčadima koje bez sumnje pretendiraju na njihovu trenutnu poziciju. Ako je suditi prema do sada viđenom, Toro Rosso mogao bi i dalje biti tvrd orah.

Učinak vozača:

Daniil Kvjat

Nakon što je 2017. dobio pedalu od svog sadašnjeg poslodavca, Rus se vratio na scenu kao vozač Toro Rossa. Pomalo iznenađujuća odluka ako uzmemo u obzir činjenicu kako u Red Bullu svoju B momčad obično koriste kao poligon za mlade i još uglavnom neetablirane vozače, no ispostavilo se kako je to u konačnici bio dobar i mudar potez. Ukoliko stavimo na stranu nestvarno dobar rezultat iz Njemačke, Kvjatovi rezultati možda i nisu odveć spektakularni, no ukoliko ih stavimo u kontekst borbe s itekako oštrom i prilično izjednačenom konkurencijom oni ipak dobivaju drugu dimenziju.

Također, nije zanemarivo spomenuti i kako je Kvjat od Torpeda i sninonima za incidente koji su ga krasili u prošlom mandatu, postao znatno konzistentniji i razboritiji vozač. Odličnom vožnjom i fenomenalnim postoljem u Njemačkoj to je i dokazao i u prvom dijelu sezone nesumnjivo napravio odličan posao.

Alexander Albon

Iako je mladi Tajlanđanin odnedavno prebačen u A ekipu, njegov ćemo učinak prokomentirati u kontekstu momčadi s kojom je započeo sezonu. Iako u rezultatskom smislu njegov učinak možda nije toliko spektakularan, Albon je bez sumnje svojim izvedbama privlačio pažnju pa se s pravom počelo spekulirati o odlasku u Red Bull umjesto potpuno neuvjerljivog Gaslya.

U svakom slučaju, Albon koji je još jedan član one plejade novog vala u Formuli 1 pokazao je talent pa čak i onu pozitivnu sportsku drskost i odvažnost. U nastavku sezone moći će i u većoj mjeri pokazati što može i zna jer Red Bull je ipak igračka za velike momke, nadamo se samo da mu cipele u koje je pomalo neočekivano uskočio neće biti prevelike jer Red Bullova metla čisti prilično brzo i bez prevelikih emocija.

Mjesto u poretku konstruktora: 5.

Pozicije vozača u prvenstvu: Kvyat 9., Albon 15.

Osvojeni bodovi: 43

Najbolja utrka: VN Njemačke – spektakularno postolje Danila Kvyata uz Albonovo šesto mjesto jedna su od ponajvećih senzacija ovoga dijela prvenstva. Ogroman bodovni upis pogurao ih je do pozicija koje su vjerojatno i sami teško mogli očekivati.

Kratka ocjena polusezone: Ukratko, bolje od očekivanja i predviđanja. VN Njemačke donijela im je ogroman bodovni benefit temeljem kojega su prestigli gotovo sve izravne konkurente i time postavili dobre temelje na nastavak sezone. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se oduprijeti gladnoj konkurenciji, tim više što Albon više nije član momčadi.

1
Leave a Reply

Molimo za komentiranje
1 Komentara na temu
0 Odgovora na temu
0 Pratitelja
 
Najviše reakcija na komentar
Najkomentiranija tema
1 Autori komentara
avatar Autori nedavnih komentara
  Pretplati se  
Obavijesti o
avatar
Član
djdragan

Uglavnom dobro napisano ali nazvati Rikarda kraljem preticanja….
Cak je i on shvatio da su ti manevri sa kasnim kocenjem zasluga RB auta a ne njega.
Dovoljno je pogledati bilo koju trku gde se on probija kroz poredak sa niske startne pozicije i uporediti to sa istim takvim probojem Maksa i sve se biti jasno. Nazvati njega kraljem preticanja je uvreda za mnoge vozace kao sto su Maks, Vetel, Luis.
Videli smo u Madjarskoj kako izgleda “kralj” iza nesporno sporijeg auta, bas kraljevski odvezeno.