Sezonu 1997. definitivno možemo ubrojiti među najzanimljivije i najbolje sezone u povijesti. Da, Williams je imao daleko najbolji bolid od samog početka, no spletom raznih okolnosti, pa i ponekih “igrica” od strane konkurencije, naslove su osvojili uz puno muke. I puno pratećih kontroverzi. Posebno je upečatljiva slika incidenta s zadnje utrke koja je odredila prvaka, no više o tome u nastavku teksta.

Williams nastavio gdje je stao 1996. …

… uz malu promjenu. Williams je nastavio s “tradicijom” prekida suradnje s vozačem koji osvoji naslov prvaka te je umjesto aktualnog svjetskog prvaka u Williams kao momčadski kolega Jacquesu Villeneuveu došao mladi Heinz-Harald Frentzen. No, umjesto da je napustio F1 za nadolazeću sezonu, kao što su uradili Nigel Mansell i Alain Prost nakon osvajanja naslova 1992. i 1993., Damon Hill odlazi u Arrows.

Williams FW19

Jedino su Ferrari, McLaren i Benetton zadržali iste vozačke postave kao 1996., s istim ciljevima kao sezonu ranije. Ferrari je htio prekinuti dugogodišnju sušu u broju titula te s Schumacherom kao glavnom uzdanicom i Irvineom kao “vodonošom” dospjeti na vrh. Njihov F310B se pokazao kao tempom najbliži Williamsu. McLaren je bio odmah iza Ferrarija i s Coulthardom i Hakkinenom također pretendirao na vrh, a Benetton se pokušao vratiti u dane slave iz vremena osvajanja naslova sredinom ’90.-ih. Ostatak fokusa je bio na novim momčadima koje su ušle u prvenstvo.

Ferrari F310B

Alain Prost je kupio momčad Ligier te je preimenovao u Prost. Uz to, nastavio je suradnju s Mugen-Hondom kao dobavljačem motora i s Hondom u paketu je došao japanski vozač Shinji Nakano kao momčadski kolega Olivieru Panisu. Druga nova momčad je bila u vlasništvu još jednog bivšeg vozača, Jackiea Stewarta, uz izdašnu potporu Forda. Za vozače su uzeli Rubensa Barrichella i Jana Magnussena.

Treća nova momčad je bila Lola, koja nije odveć vrijedna spomena. Naime, momčad je planirala ući u Formulu 1 tek 1998., no zbog pritiska sponzora, u prvom redu Mastercarda, ulaze sezonu ranije. Za vozače su uzeli Vicenza Sospirija i Ricarda Rosseta i jedino što su uspjeli zabilježiti u cijeloj sezoni je nastup na slobodnim treninzima i kvalifikacijama u Australiji na prvoj utrci. Jednostavno su bili prespori, više od 10 sekundi po krugu od Williamsa, čak četiri sekunde sporiji od prvog najbližeg bolida! Tako se zbog pravila od 107% nisu uspjeli kvalificirati za utrku. Potom su testirali bolid na Silverstoneu te kako nije bilo nikakvog poboljšanja zauvijek su otišli iz F1.

Neuspjeli pokušaj ulaska Lole u F1 s bolidom T97/30

U prvenstvo je ušao i drugi dobavljač guma, Bridgestone. Oni su za 1997. opskrbljivali Arrows, Prost, Minardi, Stewart i Lolu.

Buran start sezone u Australiji

Jacques Villeneuve je vikend u Australiji započeo fantastično. Svoju brzinu je okrunio u kvalifikacijama s osvajanjem pole positiona i čak 1.7 sekundi bržim vremenom od drugoplasiranog Frentzena, dok je usamljen na trećem mjestu bio Schumacher s 2.1 sekundom zaostatka za Villeneuveom! Nažalost po Jacquesa, tako dobro se nije nastavilo u utrci. Slabije je startao te je izgubio prvo mjesto od Frentzena, a potom je njega i Herberta u Sauberu pokupio Irvine. Sva trojica su odustali. Frentzen kasnije odustaje zbog problema s kočnicama te pobjedu ni kriv ni dužan odnosi David Coulthard ispred Schumachera i Hakkinena, što je bila prva pobjeda za McLaren od 1993. i trijumfa Ayrtona Senne u Adelaideu.

Villeneuve je više sreće imao u iduće dvije utrke u Brazilu i Argentini gdje uspjeva pobijediti nakon starta s prve startne pozicije. Pobjeda u Argentini je sigurno najslađa jer je ujedno to bila i jubilarna 600. utrka u povijesti F1.

Villeneuve protiv Schumachera

Kako je sezona prolazila na vrhu su se isticala dva vozača – Villeneuve i Schumacher. Doduše, Schumacher je imao veliku sreću pa je bio na pravom mjestu da iskoristi svaki kvar i odustajanje koje bi se dogodilo Villeneuveu te je tako prikupio mnogo bodova, pa čak i vodio veći dio prvenstva.

Jacques je, kako smo i naveli, imao dobar start u prvenstvo. U prvih šest utrka imao je tri pobjede i pet pole positiona. Sredinu sezone je više obilježio Schumacher, a posebno se istaknuo u kišnim uvjetima u Monaku i Belgiji. Villeneuveu nije pomoglo ni odustajanje na domaćoj utrci izlijetanjem u zid u zadnjem zavoju (u to vrijeme se zid u zadnjem zavoju još nije zvao “zid prvaka”, taj je naziv dobio nakon utrke 1999.)

Još jedna privilegija, “povlastica”, koju su imali Michael i Jacques je da im Irvine i Frentzen nisu stvarali nikakve probleme. Njihove momčadske kolege uglavnom nisu mogli pratiti njihov tempo, a Irvine je i ugovorom bio naveden kao drugi vozač. Više brige su im stvarali drugi vozači. U prvom redu McLarenovi vozači. Bolid je bio vrlo brz, no vrlo nepouzdan. Hakkinen i Coulthard su ubilježili po sedam odustajanja svaki, plus Hakkinen je imao diskvalifikaciju u Belgiji.

McLaren-Mercedes MP4/12

Benetton je imao vrlo lošu sezonu i jedina svjetla točka im je Bergerova pobjeda u Hockenheimu s prve startne pozicije, što će se pokazati kao posljednja pobjeda za Benetton. Iznenađujuće dobar je bio Olivier Panis u Prostu. Nakon šest utrka je držao treće mjesto u poretku vozača te je imao po jedno drugo i treće mjesto. Nažalost, u nesreći u Kanadi završava s obje slomljene noge te propušta pola sezone. Vratio se na posljednje tri utrke u kojima je osvojio samo jedan bod.

Benetton B197

Rat gumama

Za dobar rezultat Panisa i Prosta početkom sezone razlog leži u gumama. Od 1992. do 1996. Goodyear je bio jedini dobavljač guma za momčadi. od 1997 u igru ulazi Bridgestone, no vodeće momčadi odlučuju ostati vjerne Goodyearu, više zbog poznatog okruženja, pa je Bridgestone “osuđen” na isporuku guma slabijim momčadima. Bridgestone je na nekim utrkama bio u prednosti, prije svega zbog dugotrajnosti guma.

Jedna od boljih utrka je bila ona u Mađarskoj gdje je Damon Hill u “fenjerašu” Arrowsu s Yamahinim motorom i Bridgestoneovim gumama umalo došao do pobjede. Najprije je iznenadio startom s trećeg mjesta, potom je fantastičnom vožnjom već nakon šest krugova bio u vodstvu. Posebno je upečatljivo fantastično pretjecanje Schumachera u prvom zavoju za vodstvo u utrci. Do završne faze utrke je stvorio više od 35 sekundi prednosti ispred drugoplasiranog Villeneuvea, no zbog kvara na hidraulici u završnim krugovima najprije gubi svu prednost a potom u zadnjem krugu i vodstvo u utrci. Čak je i imao sreće što je uopće završio utrku.

Pretjecanje Damona Hilla nad Michaelom Schumacherom za vodstvo u Mađarskoj 1997.

“Što bi bilo kad bi bilo…”

U 1997.. smo vidjeli šest različitih pobjednika. Coulthard, Villeneuve, Frentzen, Schumacher, Hakkinen i Berger. Nije loša brojka, posebno u usporedbi što viđamo zadnjih sezona. No, trebalo je i moglo je biti još više pobjednika, pored već spomenute moguće pobjede Hilla u Mađarskoj.

U Argentini je većinu utrke vodio Villeneuve, a kako se utrka primicala završnoj fazi Irvine je bio sve brži i brži. Karakter staze s mnogo “Miki Maus” zavoja nije otvarala previše mogućnosti za pretjecanje pa je Villeneuve uspio obraniti vodstvo i pobijediti s prednosti manjom od sekunde. Zatim je u Španjolskoj Jacquesu za vratom puhao Panis, ali ovaj put zbog vozača zaostalih za krug nije imao priliku napasti Villeneuvea koji pobjeđuje s nešto više od pet sekundi prednosti.

Fisichella je imao veliku šansu za pobjedu u Hockenheimu, no zbog puknuća gume odustaje iz utrke. Još je u Italiji Alesi imao priliku za pobjedu, no zbog šlampavog zaustavljanja u boksu gubi je od Coultharda.

Mladi talentirani vozači

U prilog tome koliko je odlična bila 1997. govori i podatak o postignućima mladih vozača. Nije bio to samo Villeneuve, kojem je ovo bila druga sezona u F1, još je bilo mladih zvjezda koje su zasjale.

Vozači Jordana, Fisichella i Michaelov mlađi brat Ralf, su vozili vrlo dobre utrke, te su obojica ostvarili plasmane na postolju tijekom sezone. Ralf je bio treći u Argentini, no taj rezultat je malo bio u sjeni jer ga je ostvario nakon kontakta s Fisichellom zbog čega je Talijan morao odustati. No, karma je to Fisiju vratila dvostruko s dva postolja u Kanadi i Belgiji, a kako smo naveli i pobjeda je bila blizu u Njemačkoj.

Giancarlo Fisichella za volanom Jordana 197

Sredinom sezone Berger je zbog zdravstvenih tegoba morao propustiti tri utrke kad je na njegovo mjesto uskočio Alexander Wurz. Mladi Austrijanac je odmah pokazao talent i brzinu te u posljednjem trećem nastupu u Silverstoneu dolazi do trećeg mjesta, što je Benettonu bilo dovoljno da mu ponude mjesto u momčadi za 1998. Osim njih, još se iskazao i Jarno Trulli. On je sezonu počeo u Minardiju te je nakon ozlijede Panisa uskočio u njegovo mjesto u Prostu te je tu vozio do povratka Francuza tri utrke prije kraja. Najbolji rezultat je bilo četvrto mjesto u Hockenheimu, a vjerojatno najbolju utrku je imao u Austriji gdje je dugo vodio u utrci i bio u borbi za postolje sve do odustajanja zbog kvara na motoru.

Da ne bude sve u mladim vozačima, zvjezdani trenutak imala je i debitantska momčad Stewart. U Monaku je Rubens Barrichello momčadi donio drugo mjesto što je za Stewart bilo prvo postolje i prvi bodovi ikad. Na kraju je ispalo da su im to bili jedini bodovi te sezone.

Povratak McLarena pobjedama

Nakon tri propale sezone zbog slabih bolida i problemima s dobavljačima motora (poznato?) McLaren se konačno vratio pobjedama. Prva pobjeda na otvaranju sezone u Australiji od Sennine pobjede također u Australiji 1993. je dala vjetar u leđa cijeloj ekipi. Doduše, i dalje su imali problema s pouzdanosti, ali barem im nije nedostajalo brzine te su uslijedlije pobjede u još dvije utrke (Coulthard u Monzi i Hakkinen u Jerezu) i jedna prva startna poziciju za Hakkinena u Nurburgringu za VN Luksemburga.

Ovo je bila i sezona puna lijepih bolida. Među njima se isticao Benettonov B197, Williams je imao Rothmans livreju (posljednja sezona), McLaren je uveo legendarnu srebrno-crnu West livreju, Jordan je prvi put stavio životinju na bolid, a čak su i male momčadi imale lijepe boje na bolidu, posebno Minardi i Tyrrell. Jedino loše što se pojavilo u cijeloj sezoni su bila X-krila koja je uveo Tyrrell. Srećom, FIA ih je brzo zabranila.

“x krila” na Tyrrellu 025. Srećom, brzo su zabranjena

Kao šećer na kraju, utrka u Jerezu i odlučujući sudar

VN Europe u Španjolskom Jerezu de la Fronteri, 90 km od Seville, je bila finalna utrka sezone u koju je kao vodeći došao Michael Schumacher s jednim bodom ispred Villeneuvea. A takvom rezultatu je prethodila kontroverza iz prethodne utrke u Japanu. Originalno je posljednja utrka trebala biti u Estorilu za VN Portugala, no otkazana je, a Renault nije htio da im posljednja utrka prije odlaska iz F1 bude u Japanu, pa im se izašlo u susret i ubačena je utrka u Jerezu za VN Europe.

Tijekom treninga za VN Japana Villeneuve je u dva uzastopna kruga zanemario žute zastave na stazi zbog čega je nakon osvajanja pole positiona kažnjen startom sa zadnje pozicije. Williams se žalio na odluku te su suci odluku suspendirali za utrku i o svemu odlučili razmisliti nakon utrke. Tako je Villeneuve ipak startao kao prvi.

“Vidio sam žute zastave. Da su bile u zavoju usporio bi, no kako su pokazane na pravcu nisam vidio potrebu za usporavanjem,” objasnio je Jacques situaciju sa žutim zastavama.

Nakon starta smo gledali nešto što je u današnje vrijeme rijetko viđeno – fantastična Ferrarijeva strategija. Schumacher je startao drugi, a Irvine treći. Irvine je imao manje goriva i bio je najbrži na stazi te ga je zbog tog Michael propustio naprijed početkom utrke te Eddie uspjeva prestići i Villeneuvea za vodstvo. Na taj način Irvine nije gubio dragocjeno vrijeme te nije bio u opasnosti od gubitka više pozicija, što mu je pomoglo u osvajanju trećeg mjesta u utrci, koje je moglo biti i drugo (da nije namjerno usporio i propustio Schumachera naprijed za pobjedu, uz to usporavajući konkurenciju). A izgubio bi puno više jer je Villeneuve namjerno vozio sporije kako bi blokirao Schumachera ne bi li Nijemac izgubio još koju poziciju a time i bitne bodove za naslov. Jacques nije imao što izgubiti jer mu je nad glavom svakako visila kazna, čak i diskvalifikacija.

Zatim je tijekom prvih odlazaka u bokseve Schumacher izbio ispred Villeneuvea te mu taktika usporavanja nije upalila. Na kraju je završio peti i osvojio dva boda, a ostao je bez toga jer je Williams povukao tužbu na odluku te je diskvalificiran.

Krajem utrke se ni Damon Hill, bivši Jacquesov kolega, nije ponio previše pošteno. Schumacher i Frentzen su ga stizali za cijeli krug te je on odlučio pomoći svojoj bivšoj momčadi tako što je cijeli krug blokirao Schumachera te time pomogao Frentzenu da smanji zaostatak za tri sekunde. Sve u svemu, nije uspio, Michael je pobijedio i imao bod prednosti ispred Villeneuvea.

Da se vratimo na Jerez. Trzavice su počele već na treninzima kad je Irvine po naredbi momčadi namjerno blokirao Villeneuvea u njegovim brzim krugovima. Naravno, Villeneuve nije bio nimalo oduševljen tom situacijom te je otvoreno izrazio nezadovoljstvo odlaskom do Irvinea u garažu i raspravljanjem s njim.

Zatim su uslijedile bizarne kvalifikacije u kojima su redom Villeneuve, Schumacher i Frentzen odvozili do u tisućinku identično vrijeme! U utrku su potom startali onim redoslijedom kojim su postavljali vremena. Schumacher je imao nešto bolji start i odjurio ispred Villeneuvea u daljinu. Više od pola utrke Michael je držao solidnu prednost ispred Villeneuvea, a nakon toga Jacques počinje pomalo smanjivati zaostatak.

To je bilo zanimljivo za gledati jer cijelu sezonu su vrlo malo vodili međusobno dvoboje, više su bili u borbi s drugim vozačima. Činjenica da se izravni konkurenti za naslov bore međusobno na stazi je bila dovoljna da zagrije atmosferu. A još je pretjecanje na Jerezu teško napraviti te treba iskoristiti svaku prigodu.

Sudar koji je odredio prvaka 1997.

A Villeneuve je iskoristio prvu pruženu. U maniri pretjecanja kakva smo vidjeli od strane Ricciarda dok je vozio u Red Bullu Villeneuve je uletio niotkuda s unutrašnje strane ispred Schumachera koji ga zbog nemoći da onemogući pretjecanje udara. No, karma je opet imala posla i uzvratila Schumacheru za sudar s Hillom iz 1994. te Michael odustaje a Villeneuve nastavlja utrku. Zbog straha da je sudar ostavio velike posljedice na bolidu vozi konzervativno i propušta dva McLarena naprijed, time poklanjajući pobjedu Hakkinenu i trećim mjestom osvaja naslov.

Villeneuve je imao i dosta sreće što je završio treći jer je nakon sudara jedan dio elektronike ostao spojen za šasiju samo kablovima! Poslije toga je Michael diskvalificiran s drugog mjesta, s tim da je zadržao sve trofeje i bodove (samo je uklonjen njegov plasman u poretku vozača). Stvarno vrlo lud završetak neizvjesne sezone!

Zanimljivosti:

  • U prilog zanimljivosti prvenstva govori podatak da je bodove osvajalo 19 vozača, a od toga je čak 15 imalo plasmane na postolju!
  • 1997. je posljednja sezona u kojoj smo vidjeli široke bolide (2 metra) sve do 2017. Za sezonu 1998. pa do 2016. su bolidi bili široki 180 cm.
  • Pobjedom u Njemačkoj Berger je upisan kao vozač koji je Benettonu donio prvu (Meksiko 1986.) i posljednju pobjedu. A to su bile i njegove prva i zadnja pobjeda u karijeri.
  • Schumacher i Villeneuve kao glavni konkurenti za naslov nisu cijele sezone nijednom dijelili pobjedničko postolje!

 

3
Leave a Reply

Molimo za komentiranje
3 Komentara na temu
0 Odgovora na temu
0 Pratitelja
 
Najviše reakcija na komentar
Najkomentiranija tema
3 Autori komentara
avataravataravatar Autori nedavnih komentara
  Pretplati se  
Obavijesti o
avatar
Član
sennad

Znali iko što su krila ukinuta na Tireli-u?

avatar
Član
mp4

Interesantna sezona, pogotovo pred kraj. Vrlo lijep dizajn i bolidi sve izjednačeniji prema kraju sezone. Trebali su nastaviti s istim pravilima i dalje, a šteta što su promijenili pravila za iduću sezonu kad su uveli uže bolide i gume sa utorima. Opet su nastale velike razlike među ekipama i dominacija Mclarena i Ferrarija.

avatar
Član
mody

To je bila odlicna staza zadnji najljepsi bolidi ikada bolidi su imali lijepe boje beneton prekrasan 7 razlicitih vozaca .tada nisi znao hoce li bold izgurat cijelu utrku danas tko odvoji prvo mjesto prvak .punoduela je bilo na stszi.staze su bile super vise nema argentone imole nugbugringa jreza zvuk bolisa odlican v10