Pobjednik na devet velikih nagrada u Formuli 1 i WEC (World Endurance Championship) prvak, Mark Webber, danas slavi 43. rođendan. Unatoč slavi i glamuroznom načinu života koji sa sobom nosi Formula 1, Mark je bio i ostao jedan od najpristupačnijih i opuštenijih momaka, privržen svojim Australskim korijenima i tradiciji. Njegova otvorenost i razgovorljivost u kombinaciji sa srčanošću osvojili su mnogobrojne obožavatelje diljem svijeta i danas, kada više nije dio svijeta Formule 1, ostao je jedan od popularnijih bivših vozača, kako za medije, tako i za sponzore.

Mark Alan Webber rođen je 27.08.1976. godine u Queanbeyanu, u Novom Južnom Walesu, u Australiji. Kao klinac se uključio u sportske aktivnosti, krajem osamdesetih je sakupljao lopte Canberra Raiderse, tada poznatu momčad rugby lige. Kako je Markov otac, Alan, bio lokalni prodavač motocikala, prvi sport vezan za utrkivanje kojim se mladi Mark počeo baviti, bio je motociklizam. Na četverokotače je prešao 1991. godine, kada se počeo utrkivati u karting serijama. Nakon što je postao prvakom Novog Južnog Walesa, prešao je Australsko Formula Ford prvenstvo. Uspjesi u utrkivanju u Australiji su značili samo jedno, napustiti dom i krenuti prema Velikoj Britaniji i započeti put za Formuli 1. Natjecao se u British Formuli Ford, Formuli 3, sportskim automobilima i na kraju Formuli 3000, čiji su mu dobri rezultati osigurali mjesto testnog vozača za Benetton 2001. godine. Na trodnevnim testiranjima na stazi Estoril bio je brži od stalnih vozača u Formuli 1, Ralfa Schumachera i Giancarla Fisichelle. Za sezonu 2002. Fernando Alonso ga je zamijenio kao testnog vozača, ali mu je Flavio Briatore osigurao mjesto u Minardiju, te je Webber tako postao prvi Australac nakon Davida Brabhama koji se natjecao u Formuli 1.

„Svi dobijemo ono što zaslužujemo, ni manje ni više. Nitko nije zainteresiran slušati izgovore zašto netko nije uspio. Jednostavno moraš dati sve od sebe i ići prema svome cilju,“ govorio je Mark.

Mark je u Formuli 1 debitirao za Minardi na početku sezone 2002., te je na svojoj prvoj utrci uspio osvojiti peto mjesto i prve bodove za momčad nakon tri godine. Tijekom Velike nagrade Mađarske smršavio je 2 kg, obzirom da je čitavu utrku vozio bez da je pio vodu, obzirom da mu se slomila bočica za vodu. Dobio je nagradu za novaka godine, te su njegov sirovi talenat mnogi uspoređivali s Nigelom Mansellom.  Njegova volja i sposobnost da forsira bolid do krajnjih granica, otvorili su mu vrata u momčadi Jaguar Racing. Tijekom sezone 2003, nijednom ga u kvalifikacijama nije pobijedio momčadski kolega, te je na kraju sezone imenovan vozačem godine. 2004. godine je osvojio samo sedam bodova, deset manje nego prethodne godine. Ford je izgubio interes za momčad u Formuli 1, te ju je prodao Red Bullu, a Webber je prema preporuci svog menadžera, Flavia Briatorea, potpisao ugovor s momčadi Franka Williamsa.

U Williamsu je Webber također proveo dvije sezone, jednu lošiju od druge. Tijekom sezone 2005., Williams je uglavnom išao nizbrdo, da bi u konačnici, na kraju sezone izgubili BMW kao dobavljača motora. Mark je sezonu završio na 10. mjestu, sa samo 36 osvojenih bodova. Naredna sezona bila je još gora. Cosworthovi motori nisu baš bila neka sreća, bolid je bio nepouzdan, i Webber je u Melbourneu i Monte Carlu odustao s top tri pozicija. Na kraju sezone je osvojio samo sedam bodova.

Za 2007. se vratio u momčad iz koje je prešao u Williams, sada pod rukovodstvom i sredstvima Red Bulla. Webbera je kao momčadski kolega dočekao David Coulthard, od kojeg je Mark uglavnom bio bolji, u prilično nepouzdanom bolidu. Najbolji rezultat sezone bio mu je treće mjesto na Nurburgringu i Fujiju, gdje mu je drugo mjesto oteo Sebastian Vettel tijekom perioda sigurnosnog vozila. I u drugoj sezoni u Red Bullu je uglavnom bio bolji od Coultharda, bolid je bio nešto pouzdaniji, ali ne i dovoljno konkurentan. Prilika za pokazati što zna došla je za konkurentnijim i pouzdanijim Red Bullovim bolidom 2009. godine. Međutim, Webber je prvu utrku, VN Australije, zamalo morao propustiti zbog loma noge koji je pretrpio pred sam početak sezone. Od strane liječnika je ipak dobio odobrenje da se utrkuje, međutim još uvijek je trpio bolove, te je već na samom početku utrke sudar s Barrichellom značio kraj. Iste sezone je dobio i dotad najozbiljnijeg konkurenta kao momčadskog kolegu, Sebastiana Vettela, koji je godinu prije ostvario svoju prvu pobjedu u Formuli 1 na kišnoj Monzi. Mark je 2009. godine na VN Njemačke, ostvario svoju prvu pobjedu u karijeri, pobijedivši unatoč kazni zbog kontakta s Barrichellom u prvom krugu. Upravo tu pobjedu, Mark je opisao kao trenutak kojim se najviše ponosi u svojoj karijeri. Sezonu je završio na četvrtom mjestu.

Sezona 2010. donijela je snažan i pouzdan Red Bullov bolid i pobjede na VN Španjolske i VN Monaca, Marka su pozicionirale u vrh poretka, zajedno s momčadskim kolegom, Vettelom. Na VN Turske su se sudarili, Vettel je odustao, a Webber završio na trećem mjestu, te je na kratko bio vodeći u ukupnom poretku. Rukovodstvo momčadi je krivilo Webbera za taj sudar, a Webber je krivio Vettela. Sudar na VN Koreje je smjestio Fernanda Alonsa na vodeće mjesto u ukupnom poretku, da bi konačno, svjetskim prvakom bio okrunjen Vettel, nakon svima poznatom nemogućnošću Alonsa da pretekne Petrova u zadnjoj utrci sezone. Webber je kasnije otkrio da je posljednje četiri utrke sezone vozio sa slomljenim ramenom (posljedice nesreće na biciklu), međutim rekao je kako to nije utjecalo na njegove izvedbe na stazi.

2011. godine je pobijedio samo jednom, na VN Brazila, i uglavnom je bio iza Vettela i u kvalifikacijama i u utrkama. Sezonu je završio na trećem mjestu u ukupnom poretku, ispred Alonsa. Tijekom sezone je napravio sedam najbržih krugova, dok nijedan drugi vozač nije imao više od tri. 2011. godine je prvi put osvojio DHL-ovu nagradu za najbrži krug. U momčadi Red Bulla Webber je proveo još dvije sezone, gledajući momčadskog kolegu kako osvaja četiri uzastopna naslova svjetskog prvaka. Polovinom sezone 2013. najavio je da se povlači iz Formule 1 i da će karijeru u utrkivanju nastaviti u WEC prvenstvu. Karijeru u Formuli 1 je završio s devet pobjeda, 42 puta se popeo na pobjedničko postolje, 13 puta startao utrku s prvog mjesta i napravio 19 najbržih krugova na ukupno 215 nastupa.

Nakon 15 godina, 2014. godine Mark se ponovo pridružio utrkivanju u sportskim automobilima kao dio Porscheove momčadi u FIA World Endurance Championship-u. Kao i Mark, Porsche je bio povratnik u ovu seriju utrkivanja nakon dugog izbivanja, te su u startu sve oduševili svojim Porsche 919 hibridnim automobilom. Mark i njegove momčadske kolege, Brendon Hartley i Timo Bernhard su tijekom tri sezone osvojili 14 pobjedničkih postolja, od čega osam pobjeda i osigurali dva puta Porscheu naslov konstruktorskih prvaka, te jedno vozačko – čime je Mark Webber postao prvi Australac nakon Alana Jonesa 1980. godine da postane svjetski prvak u nekom od FIA-inih natjecanja. Webber se iz natjecanja u utrkivanju povukao s krajem sezone 2016.

Izvan staze, Mark je poznat po svojim outdoor aktivnostima, često ga se može vidjeti kako vozi bicikl ili planinari, a također i da surfa u nacionalnim parkovima Australije. Što izazovniji teren, Webberu se više sviđa. Kako voli i druge vidjeti kako pomiču vlastite granice, Webber od 2003. godine organizira desetodnevni trek izazov u Tasmaniji, koji je i humanitarnog karaktera.

Mark živi u malom mjestu, Buckinghamshireu, s partnericom Ann Neal. Osim automobilizma, uživa u brdskom biciklizmu, tenisu i fitnesu. Obožavatelj je ragbija, nogometa, kao i strastveni slušatelj rock muzike. 2015. godine je izdao autobiografiju pod nazivom Aussie Grit. Knjiga prati njegov put iz Australije do vrhova Formule 1, kao i njegov odnos s momčadskim kolegom Sebastianom Vettelom, za koji kaže da je u mnogome bio drugačiji nego što su ga mediji prikazivali. Od 2017. godine je nosilac australskog odreda časti. Zajedno sa Steveom Jonesom, Davidom Coulthardom, Lee McKenziejem i Susie Wolff prenosi Formulu 1 za Channel 4.

4
Leave a Reply

Molimo za komentiranje
3 Komentara na temu
1 Odgovora na temu
0 Pratitelja
 
Najviše reakcija na komentar
Najkomentiranija tema
3 Autori komentara
avataravataravatar Autori nedavnih komentara
  Pretplati se  
Obavijesti o
avatar
Član
mody

zadnje pravo rivalstvo je bilo izmedu seba i marka bas su se mrzili na stazi tursk 2010

avatar
Član
klepesina

Ma koje rivalstvo bio vodonosa Sebu svaku sezonu jedan bljesak na jednoj trci zadnje pravo rivalstvo je bilo Hamilton -Rosberg u novije vrijeme

avatar
Član
klepesina

Nesto nalik ala Botas Masa Barichelo Coultard ispod prosjecni vozaci vodonose i skupljaci bodova za tim i naravno trosioci goriva i zivaca svojih navijaca uvjek tu nedje blizu a ustvari jedan ogroman k….

avatar
Član
ferrari 012

Miran, fin, kulturan, jednostavno draga osoba. Volio sam ga kao vozača i šteta što je napustio f1