U 71. godini života napustio nas je dobri duh Formule 1. Jedan od najlošijih prognozera ishoda utrka i jedini prvak u oba najslavnija tima Formule 1. Ako ste se ikad vozili avionom, vjerojatno vam je spasio život.

Andreas Nikolaus Lauda rođen je 22. veljače 1949. godine u Beču. Rođen u imućnoj obitelji, reklo bi se da je lako došao do svojeg uspjeha. Ipak, želja da bude vozač utrka u starim i opasnim “olupinama” nije naišla na potporu od strane njegove obitelji. Niki je tako bio primoran dizati kredite da bi održao svoju karijeru na životu.

Prvo je uložio u momčad Marcha, a zatim još rizičnijim kreditom i u BRM. Sve su te momčadi bile u silaznoj putanji, iako je Niki pokazivao izniman talent svojim vožnjama. Financijska stabilnost stigla je tek dolaskom u Ferrari, nakon što je Clay Regazzoni nagovorio Enza da potpiše s Nikijem. Poznato je da Niki nije previše poštivao autoritet Enza Ferrarija, te da mu je iskreno i “slikovito” govorio kada bolidi nisu valjali.

Slikovni rezultat za niki lauda enzo ferrari

Ferrari je te 1974. doživio temeljnu reorganizaciju pod vodstvom Luce di Montezemola, a Niki je timu iz utrke u utrku polako vraćao vjeru u uspjeh. Iako je dominirao u kvalifikacijama, neiskustvo i mehanički kvarovi odgodili su pobjedu do četvrte utrke u sezoni, VN Španjolske. Kasnije je slijedila i pobjeda na VN Nizozemske.

Sljedeća sezona, 1975. godine, nije krenula dobro za Nikija, ali u drugom dijelu sezone ostvario je 4 pobjede u 5 utrka te osvojio naslov svjetskog prvaka ispred Emersona Fittipaldija. Šlag na tortu stavio je Regazzoni pobjedom u Monzi, te je Ferrari slavio i konstruktorski naslov nakon 11 godina. Mehaničare je počastio peharima, a za uzvrat tražio uredno servisiran i opran auto.

Vrhunac mitskog dvoboja s Jamesom Huntom dosegnut je 1976. godine. Titulu je odnio Hunt, ali trebala je to biti šetnja prvenstvom za Nikija jer je nakon pobjede na VN Velike Britanije imao dvostruko više bodova od pratitelja Jodyja Schecktera i Jamesa Hunta.

Niki je na VN Njemačke, te godine na Nordschleifeu, donio laskavu titulu rekordera te staze, vozeći je ispod nevjerojatnih 7 minuta. S pravom je tražio bojkot te utrke radi evidentne neorganiziranosti i manjka resursa, posebice u slučaju sudara. Utrka je ipak održana tog 1. kolovoza. U drugom krugu u laganom lijevom skretanju prema zavoju Bergwerk, Nikijev Ferrari je izletio, udario u ogradu i zatim se zapalio. Pri tom ga je udario i Surteesov bolid Bretta Lungera, koji se relativno lako izvukao iz svojeg kokpita za razliku od Nikija. Ubrzo su naravno stigli i drugi vozači, ali do trenutka kada je Arturo Merzario stigao do buktinje, Niki je nažalost već udahnuo golemu količinu štetnih plinova i zadobio teže opekline glave, pošto mu je modificirana kaciga koja mu inače nije pasala, skliznula s glave. Hodao je Niki normalno nakon izlaska iz bolida, ali je ubrzo pao u komu.

Slikovni rezultat za niki lauda crash

Još jedan od ključnih faktora spašavanja Nikija bila je jedna mehanička izvrsnost. Radi se o tada (a i danas naravno) izvrsnom Porscheovom automobilu koji je svojim voznim karakteristikama omogućio vatrogascima brz dolazak do mjesta nesreće. Spremnik s pjenom bio je ispod prednje haube pa je pristup vatri bio još lakši.

Nije Niki dugo bio na bolovanju, pojavio se šest tjedana kasnije na VN Italije u Monzi i završio na četvrtom mjestu. U finalu sezone na VN Japana odustao je po jakoj kiši jer je osjećao da su uvjeti ponovo nesigurni, a nije ni mogao normalno treptati radi opeklina i tako regularno suzbijati suzenje očiju. Hunt je pao u poretku, ali je čudesnom vožnjom na kraju osvojio naslov prvaka s jednim bodom prednosti.

Naslov prvaka 1977. Lauda je osvojio iznimnom konzistencijom završavanja utrka, ne toliko samom brzinom. Odnosi s Ferrarijem su se dosta pogoršali, pošto je Ferrari aktivno tražio Nikijevu zamjenu, što je za njega bila povreda časti. Niki je napustio Ferrari i Reutemanna kao momčadskog kolegu prije završetka sezone, nakon što je osigurao naslov prvaka na VN SAD-a. Dodatno ulje na vatru bilo je i pozivanje tamo nekog anonimca Gillesa Villeneuvea da vozi treći auto na VN Kanade te sezone. U nedavnim intervjuima priznao je da ipak nije tako trebao reagirati prema Ferrariju.

Slijede dvije sezone loših rezultata, uglavnom radi nepouzdanosti Brabhamovih bolida, bilo radi ilegalnog i zloglasnog “propeler bolida” (jedna pobjeda) ili kompliciranog Alfinog V12 motora. Krajem 1979., Niki je Berniju rekao da želi odmah u mirovinu i da su mu dosadile “vožnje u krug”.

Niki se posvetio poduzetništvu, te osniva Lauda Air, zrakoplovnu kompaniju kojoj se nastoji u potpunosti posvetiti, što menadžmentom, što pilotiranjem. Krenuvši od malih čarter letova do prekooceanskih početkom 1990-ih, kompanija je na kraju u potpunosti preuzeta od strane većih avio kompanija, a zadnji službeni let “pravog” Lauda Aira bio je sredinom 2012.

Nakon pada Laudinog aviona Boeinga 767 1991. na Tajlandu, Niki je intenzivno “dosađivao” ljudima u Boeingu da isprave grešku na potiscima za usporavanje aviona koja je prouzrokovala pad i koju je Boeing na kraju priznao i ispravio. Niki je neumorno pokazivao vještacima u simulatoru da se njegovi piloti nisu mogli izvući iz situacije na koju su naišli radi te greške.

Slikovni rezultat za niki lauda pilot

1982. godine Niki se ipak vratio u Formulu 1. Potpisao je za McLaren koji je bio malo skeptičan prema njegovoj brzini zbog pauze, ali brzo je sumnja pala u vodu pobjedom na trećoj utrci Prvenstva. Treći naslov prvaka stiže 1984. godine sa samo pola boda prednosti ispred mladog Alaina Prosta. Sljedeća godina nije bila tako uspješna, dogodila se čak i jedna ozljeda zapešća radi koje je morao propustiti utrku. Posljednja Laudina pobjeda dogodila se na posljednjoj VN Nizozemske, koja nam se eto vraća, a posljednja utrka bila je inauguracijska u Adelaideu za VN Australije.

Niki se vratio u Formulu 1 kao savjetnik u Ferrariju 1993. godine, a bio je i šef Jaguarovog tima u F1. Posljednje ga se sjećamo nasmiješenog i veselog kao dio Mercedesovog tima u Formuli 1, što je bilo lako uz najuspješniju momčad ovog desetljeća.

Rivalstvo s Jamesom Huntom odlično je prikazano u filmskom hitu “Rush”, u kojem je Nikija glumio Daniel Brühl, za kojeg je Niki rekao da ga je bolje odglumio, nego što bi on sam sebe. Zastrašujuće izgledaju scene Nikijevih ozljeda i jako ga je smetalo što je ljude samo zanimalo što se nalazi ispod njegove kape i kako izgleda njegova glava, pa je izjavio:

“Ja imam razlog zašto sam ružan, većina ljudi nema.”

Ipak, Niki se iz svega toga rado šalio na svoj račun. Prilikom obilježavanja obljetnice nesreće 2016. godine na mjestu sudara bacio je gumeno uho u travu i dok nitko nije vidio, podigao ga pred svima i rekao da je napokon našao svoje uho.

Niki Lauda napustio je ovaj svijet 20. svibnja 2019. S velikom je tugom prihvaćena ta vijest, iako su svi bili svjesni činjenice da njegovo zdravstveno stanje nije dobro još od transplantacije pluća sredinom prošle godine.

Ostaje uspomena na velikog borca i velikog ratnika. Niki je bio jedan od najvećih vozača u povijesti Formule 1, trostruki prvak svijeta. To mu nitko ne može oduzeti. No, bio je on i mnogo više od toga.

Ako se na oproštaju od nekoga može reći da je bio neponovljiv, onda se to definitivno može reći za Nikija Laudu. Počivao u miru, legendo.

3
Leave a Reply

Molimo za komentiranje
1 Komentara na temu
2 Odgovora na temu
0 Pratitelja
 
Najviše reakcija na komentar
Najkomentiranija tema
3 Autori komentara
avataravataravatar Autori nedavnih komentara
  Pretplati se  
Obavijesti o
avatar
Član
1borna

Vatrogasni Porsche sa vodom???
Požar benzina se ne gasi vodom već posebnom pjenom!

avatar
Član
Desmosedici

Gdje si to pročitao da je ovaj Vatrogasni Porsche bio sa vodom za gašenje požara?..Lijepo ti je Igor napisao da je bio sa pjenom a ne s vodom.