Kada se Formula 1 prvi puta zakotrljala početkom pedesetih godina, mladih vozača u motorsportu praktički nije bilo. Nino Farina je prilikom osvajanja naslova prvaka već poprilično zagazio u četrdesete, Fangio je bio u kasnim tridesetima dok su neki poput Phillipea Etancelina i Luigia Fagiolia svoje korijene vukli još u kraj 19. stoljeća. S dolaskom mladog Stirlinga Mossa 1951. prosjek godina se blago popravlja. No, bilo je potrebno čekati do sredine desetljeća kako bi novi val mladih snaga pokazao žestinu i beskompromisnost za volanom. Trojac iz ove priče je shvatio da se žestoko mora boriti na stazi kako bi opravdao kvalitetu svoje mlade generacije. Taj zadatak su shvatili i suviše ozbiljno te ih je na kraju put prema vrhu koštao glave.

Mnogi kažu da kada se dvije usijane glave s istim kompleksima susretnu, može samo biti krvi do koljena. Tako bi se mogao opisati početak rivalstva između Hawthornea i Mussa. Obojica su dolazili iz privilegiranih obitelji: Hawthornov otac je bio vlasnik poznate garaže koja je surađivala s renomiranim proizvođačima poput Jaguara te je svog sina od rane mladosti poticao na školovanje po uglednim ustanovama. Musso je također potjecao iz privilegirane, sofisticirane obitelji talijanskog diplomata te su ga od rane mladosti dva brata potakla na vožnju utrka.

Luigi Musso

Za Hawthonea se vezao karakter beskompromisnog društvenog playboya kojeg je više interesirao aristokratski način života nego rigorozne pripreme za utrke. Čak je bio poznat po tome da u kokpit bolida nosi odijelo s leptir mašnom, što je postao njegov zaštitni znak. U suprotnosti s time, Musso je bio predan, ali isto tako pomalo čaknut pojedinac koji je znao do najsitnijeg detalja pripremati bolid za utrku. Bio je potreban još samo jedan vozač koji bi zapalio bure baruta između dva vozača. Ta osoba je bila Peter Collins i poslužio je kao Hawthornov sekundant u borbi protiv Mussa. Uz to, bio on i Hawthorne su bili jako privrženi te su se među sobno zvali Mon ami mate. Uz takvo prijateljstvo i međusobno poštovanje,  svi uvjeti za urotu protiv Talijana su bili ispunjeni.

S lijeva na desno: Mike Hawthorn i Peter Collins, Silverstone, 1958.

1958. već spomenuta mlađa generacija je imala najbolju priliku za osvajanje naslova. Vanwall je imao jaku postavu u obliku iskusnog Stirlinga Mossa i talentiranog Tonya Brooksa. No, bolid koji su te sezone imali nije bio najpouzdaniji te ni jedan od dva vozača nije osvojio naslov prvaka (ipak, osvojili su prvi konstruktorski naslov u F1). Musso je uoči te sezone dobio ponudu BRM –a da vozi za njih, ali ipak je ostao vjeran Ferrariju. Kao da je znao da će biti u prilici napokon se boriti za naslov. Ferrari je te sezone imao u postavi čak šestoricu vozača, među kojima su bili Wolfgang Von Trips, Phil HillOlivier Gendebien. Samo su Collins, Hawthorn i Musso bili dovoljno snažni da se bore za naslov s Ferrarijem.

U početku sezone, Ferrari nikako nije mogao pronaći potrebnu brzinu, Collins je odustao četiri puta u prve tri utrke, dok je Hawthornov prvi zapaženiji rezultat bilo drugo mjesto u belgijskom Spa. Nakon Belgije, Musso nije imao nijednu pobjedu, ali je serijom konzistentnih rezultata držao treće mjesto u poretku. Odnosi u momčadi nisu bili baš idilični. Musso je s Hawthornom već tada bio u zavadi zbog incidenta dvije godine ranije na 1000 km Nurburgringa gdje je u jednom dvoboju Englez izbacio Talijana te je ovaj potonji zbog ozlijede morao nekoliko mjeseci pauzirati. Te 1958. počele su priče kako Hawthorn i Collins namještaju utrke prototipova i kasnije dijele zaradu, i to na svoju korist a na štetu Mussa. Talijanu je uoči utrke 1000 km Buenos Airesa prekipjelo i dao je izjavu koja je u javnosti potakla bujicu reakcija.

“Želim osovinu Rim – Berlin i voziti u paru s Von Tripsom protiv dvaju Engleza Collinsa i Hawthorna,” rekao je tada Musso.

Zbog žestokih reakcija talijanskog ljevičarskog tiska, Ferrari je morao popustiti u svojoj odluci oko postava, te su donijeli odluku: vozit će Musso u paru s Gendebienom te Collins s Hawthornom. Noć prije utrke, pojavila se dojava je netko sabotirao Mussov bolid, ali prijetnja tada nije shvaćena ozbiljno. Za Mussa ionako nije bilo važno jer mu je otkazao upravljač u drugome krugu. Je li odustajanje bilo posljedica sabotaže, nije poznato. Za to vrijeme u sredini sezone, Ferrariju je krenulo. Collins pobjeđuje u Britaniji a Hawthorn u Francuskoj. No, Francuska se pokazala kobnim za Mussa. Uoči utrke, Talijan se nalazio na trećem mjestu u poretku, dva boda iza Mikea Hawthornea i četiri iza Stirlinga Mossa. S obzirom da su se Hawthorn i Musso borili za naslov prvaka, u Ferrariju je odlučeno da će momčad podržati onoga tko pobijedi u utrci.

Mike Hawthorn na putu prema pobjedi u Francuskoj 1958.

Talijan u ovu utrku dolazi s puno samopouzdanja jer je godinu ranije na ovoj stazi osvojio drugo mjesto. Uz to, savjetuje ga i legendarni Fangio s kojim je dvije godine ranije dijelio pobjedu na VN Argentine. Za ovu prigodu mu je odlučio udijeliti koristan savjet.

“Tajna je u dugom zavoju Muizon, onome što ga još nazivaju Kalvarija. Ukoliko držiš gas do dna, ostavit ćeš sve iza sebe,” savjetovao ga je Fangio.

Kada je došlo vrijeme za start, Musso starta izuzetno slabo, ali kako utrka protječe, sve se više približava Hawthornu. Ozbiljno je shvatio Fangiov savjet te je sve bolji u zavoju Muizon. Upravo se taj zavoj pokazao kobnim za Mussa. U desetom krugu se, prilikom ulaska u zavoj, snažno zanio s bolidom, izletio u polje te je doslovce katapultiran iz bolida. U prvom trenutku se činilo kako je umro na licu mjesta zbog teških ozljeda glave, ali on je bio u dubokoj komi te ga je samo nekoliko sati dijelilo do smrti. Nitko nije pouzdano mogao reći kako je došlo do nesreće. Jedan žandar koji je stajao u zavoju je rekao kako je prilikom izravnog dvoboja s Mussom, Hawthorn preširoko ušao u zavoj i tako opstruirao Mussa koji se zanio i izletio. Musso umire iste večeri u bolnici blizu staze. No, ono što se događalo neposredno prije njegove smrti otkriva svu beščutnost Hawthorna i Collinsa prema Mussu.

Ostatci bolida Luigija Mussa nakon fatalne nesreće u Francuskoj 1958.

U jednom intervjuu, Fiamma Breschi koja je u to vrijeme bila Mussova djevojka, ispričala je zašto je do srži mrzila Collinsa i Hawthorna.

“Dva Engleza su imala dogovor: tko god od njih pobijedi, dijeli dobitak s onim drugim na dva jednaka dijela. Bili su u uroti protiv Luigija, koji nije bio dio dogovora. To neprijateljstvo je bilo za Ferrari više korisno nego štetno. Jer, čim brže su Ferrariji vozili, veća je bila vjerojatnost da će pobijediti. Kada sam izašla iz bolnice u kojoj je umro, našla sam Hawthorna i Collinsa ispred u dvorištu kako se zafrkavaju igrajući nogomet s praznom konzervom. Kada su obojica poginuli, laknulo mi je. Da nisu, oduvijek bi mi se gadili. Ovako sam pronašla svoj mir.”

Koliko je njegova smrt bila šokantna za Fiammu, pokazuje događaj koji se dogodio odmah po Mussovoj smrti.

“Pokušala sam se baciti kroz otvoreni prozor. Već sam se napola bacila kada su me Beba, Fangiova djevojka, te Lulu Trintignant, Mauriceova žena, povukle natrag,” rekla je Fiamma.

Mussu je pobjeda u ovoj utrci puno značila jer bi s novcem od velikog dobitka pokrio dugove koje je prikupio nakon neuspjelog projekta prodaje automobila marke Pontiac u Italiji. Zato mu je bilo iznimno bitno da pobjedi Hawthorna u borbi za prvo mjesto.

Tada je slijedio pad za Ferrarijeve vozače. U Njemačkoj Peter Collins pogiba nakon teške nesreće koju je doživio kada se s Tonyem Brooksom borio za prvo mjesto. Mnogi smatraju kako je Collins nesreću doživio na gotovo identičan način kao Musso: obojica su se sudarili nakon što su pritiskali onog ispred sebe te je nesreći kumovao širok ulazak u zavoj i ozljeda glave kao posljedica. Hawthorn je toga dana morao proći bolidom pored tijela umirućeg prijatelja Collinsa te mu je taj događaj ostavio psihičke posljedice. Na kraju sezone osvaja naslov za jedan bod ispred Stirlinga Mossa te se odlučuje povući zbog psihičkih i fizičkih boljki.

Olupina bolida Petera Collinsa nakon nesreće u Njemačkoj 1958.

Uz tugu zbog smrti prijatelja, navodno je bio smrtno bolestan na bubrege te mu ju jedan već prije bio odstranjen. Početkom sljedeće godine, došao je kraj i Hawthornovom životu. Pogiba u prometnoj nesreći kada je s Jaguarom izletio u Guildfordu i poginuo na licu mjesta. Po nesreći su se javile mnoge teorije o razlozima nesreće. Neki su spominjali da se utrkivao s prijateljem vozačem Robom Walkerom, drugi da se onesvijestio zbog bolesti dok su treći jednostavno slučaj okrenuli na ljudsku pogrešku.  Za sobom je ostavio zaručnicu Jean Howarth i sina iz veze s jednom djevojkom s početka pedesetih.

Ostatci Jaguara Mikea Hawthorna nakon kobne nesreće u kojoj je izgubio život

Moglo bi se reći da su Musso, Hawthorn i Collins bili tragično izgubljena generacija. U vremenima kada je smrti bila posve normalan dio sporta, nisu uspjeli dočekati vrijeme u kojem bi njihov talent u potpunosti mogao doći do izražaja. Stali su na pola puta, ne toliko mladi da budu neiskusni ali ni baš stari kako bi najavili svoje povlačenje. Da su rođeni u neko drugo vrijeme, možda međusobno ne bi bili konkurencija. Ovako, borba za prevlašću im je donijela nepotreban pritisak. Otišli su na neki drugi svijet nedovršena posla.

1
Leave a Reply

Molimo za komentiranje
1 Komentara na temu
0 Odgovora na temu
0 Pratitelja
 
Najviše reakcija na komentar
Najkomentiranija tema
1 Autori komentara
avatar Autori nedavnih komentara
  Pretplati se  
Obavijesti o
avatar
Član
mody

to su bila rivalstva i odlični vozači samo nisam znao za ovo rivalstvo između colinsa i mussam u 50ima je rivalstvo bilo izmerđu ascarija i fangia.staze su bile preopasne pogotovo rems, svaka utrka je bila mozda vozaču zadnja utrka u zivotu.