Zelenim svjetlom na startu utrke u Albert Parku započela je još jedna, jubilarna 70. sezona Formule 1. Preciznije i točnije rečeno, sezona je naravno započela još pred koji dan slobodnim treninzima i kvalifikacijama, no nakon dugog iščekivanja, obračuni na stazi ipak su ono što smo svi s nestrpljenjem iščekivali. Prije svega zbog želje da napokon vidimo odnose snaga između vozača i momčadi u uvjetima utrke te da time i sve procjene i kalkulacije kojih je u proteklom razdoblju bilo i preveć, ostavimo po strani.

Što se same utrke tiče, VN Australije koju već tradicionalno gledamo na otvaranju sezone, ne gledamo isključivo kroz prizmu događanja na stazi kojih usput rečeno nije bilo u izobilju iako nisu niti u potpunosti izostala, no o tome nešto više u zaključku. Ono zbog čega utrku u Albert Parku pratimo s dodatnim zanimanjem su već spomenuti odnosi snaga i komparacija onoga što su tijekom zime napravile momčadi i sami vozači, pratimo naravno i tehničke promjene i sve ono što jednu sezonu doista čini novom. Što smo u konačnici vidjeli? Više nego očitu i prilično jasnu dominaciju Mercedesa ispred, nakon predsezonskih testiranja masovno favoriziranog Ferrarija. Više nego solidnu premijeru sa skepsom dočekanog novog braka između Red Bulla i Honde, prema najavama zgusnutu sredinu i nažalost katastrofalni Williams.

Analizu o tome gdje je otprilike tko u toj famoznoj sredini dat ćemo u nekom od naših tekstova, no ono što nesumnjivo vrijedi i za spomenutu sredinu poretka ali i za sve momčadi općenito, činjenica je kako se rezultati s otvaranja sezone u često ne previše relevantnoj VN Australiji, ipak trebaju uzeti s dozom rezerve. To su uostalom potvrdile i izjave gotovo svih vozača i članova momčadi čiji je zaključak bez obzira na učinak u nedjeljnoj utrci bio ovo je tek otvaranje i prva utrka sezone s čime ćemo se i mi u konačnici složiti.

A sada, nakon samo za potrebe otvaranja sezone opširnijeg uvoda, krećemo na pregled dobitnika i gubitnika.

Dobitnici:

  1. Valtteri Bottas – nakon već spomenutih predsezonskih testiranja manje više svi relevantni mediji i ljudi koji prate Formulu 1, složili su se kako je Ferrari momčadi koja u otvaranje sezone ulazi s pozicije lovine. Procjene prednosti u odnosu na najvećeg rivala, Mercedesa kretale su se od pesimističnijih dvije – tri, pa do nešto optimističnijih osam do devet desetinki po krugu. Neki su otišli toliko daleko najavljujući čak i dosadnu dominaciju talijanske momčadi koja je trebala pošamarati konkurenciju proglasivši ih neospornim favoritom za pobjedu na otvaranju sezone. Zašto pričamo o Ferrariju u crtici o Bottasu? Za početak zato što se u toj cijeloj priči razmišljalo i spekuliralo isključivo o tome kako će Lewis nadoknaditi navodni deficit po pitanju brzine i može li se Britanac oduprijeti opet navodno zahuktaloj propetoj konjici? Sve to vrijeme Bottasa je malo tko spominjao i u cijeloj toj gunguli ovaj je samozatajni Finac bio nekako po strani, gotovo marginaliziran. Čini se kako je taj izostanak pritiska i bremena očekivanja bila itekako pozitivna stvar jer Bottas je navodno u razdoblju između dviju sezona napravio određeni reset u glavi nakon realno gledajući slabo odrađene prošle sezone. I dok su slobodni treninzi davali tek naznaku solidne forme, u kvalifikacijama se dalo naslutiti kako je Bottas doista na nivou više. Minimalan zaostatak i start i prvoga reda bili su itekako pozitivan znak, no pravi show stigao je u utrci. Odličan start i proboj na prvo mjesto bili su odličan početak u konačnici još bolje utrke. Finac je možda i mimo očekivanja, malo po malo svog momčadskog kolegu ostavljao sve dalje da bi u konačnici svojim tempom jednostavno ubio konkurenciju. Šlag na tortu bio je i premijerno osvajanje dodatnog boda za najbrži krug utrke koji je Bottas odvrtio u tempu koji su ostali mogli samo sanjati. Vjerojatno najbolji nastup i najbolja utrka za Finca koji je na otvaranju pokazao glad, volju, želju, rekli bismo i odlučnost koju ove godine jednostavno mora pokazati jer puko sakupljanje bodova i sekundiranje Lewisu vjerojatno više neće biti dosta za ostanak u ovom trenutku vjerojatno najpoželjnijem sjedalu na gridu.
  2. Max Verstappen – pobjedničko postolje za Red Bull samo po sebi i nije nekakav nesvakidašnji rezultat, no treće mjesto iz Australije ipak treba sagledati nešto drugačije. O novom braku Red Bulla i Honde već su ispisane stranice i stranice pa se na taj dio nema smisla previše osvrtati. Generalni je zaključak kako su se u Austrijskoj momčadi neosporno izložili velikom riziku nakon kojega će biti narodski rečeno, ili pukovnici ili pokojnici. Gledajući rezultat ali i performanse Red Bulla i do sada uglavnom s pravom osporavane Honde, crveni se bik za sada čini itekako živ. I dok se moglo i pretpostaviti kako će Max ali i Red Bull svoju zadaću odraditi u najmanju ruku dobro ili odlično, nad učinkom japanske momčadi bili su brojni upitnici. Iako je već u prošlosezonskom testnom kuniću Toro Rossu Honda pokazivala neke dobre znakove, čini se kako su u Sakuri za ovu sezonu složili respektabilan stroj. Podij na otvaranju sezone, što je ujedno i najbolji rezultat Honde od povratka u Formulu 1, svakako je ohrabrujući rezultat. Maxov uvjerljiv nastup ali i činjenica kako je iza sebe u izravnom okršaju ostavio Ferrari, razlog su za optimizam. Iako jedna lasta ne čini proljeće, dojam je kako bi Max, Red Bull i Honda mogli u određenoj mjeri pomrsiti račune vodećem tandemu. U svakom slučaju, dojmljiv nastup za Nizozemca i Red Bull Hondu.
  3. Kevin Magnussen – i tijekom protekle sezone obično se pozicija best of the rest honorirala ulaskom u krug dobitnika, u ovom slučaju za Magnussena i Haas razlog je dvojak. Za početak, uhvatili su šesto mjesto nauštrb Red Bullova Gaslya i u situaciji kada je prva šestorka završila utrku uspjeli ušićariti mjesto više u odnosu na ono što je manje više predviđeno i namijenjeno ostatku svijeta. Drugo, Haas je konačno barem djelomično uspio kapitalizirati svoju itekako dobru formu na početku sezone. Oni za koje je čaša napola prazna reći će kako je Haas mogao i prema prikazanom trebao napraviti i nešto više, s pravom jer im se opet dogodio sada već stvarno bizaran gaf s pričvršćivanjem kotača zbog čega je ove sezone bez bodova ostao Grosjean. Kako god, Danac je u Australiji bez prevelike pompe uzeo ono što mu se ponudilo, rekli bismo i malo više od toga. Lijep podstrijeh za nastavak sezone u čijem je uvodnom dijelu Haas već poslovično dobar i jak.
  4. Lance Stroll – forma pokojne Force Indije, sada Racing Pointa tijekom predsezone ali i uoči same utrke nije bila previše ohrabrujuća. Nekako se činilo kako su upravo pinky bolidi izgubili momentum i na otvaranju sezone skliznuli prema donjem dijelu već sto puta spomenute sredine poretka. Blijedi rezultati na kvalifikacijama to su otprilike i potvrdili pa vjerojatno i u momčadi tate Strolla nisu očekivali rapsodiju na stazi. Ipak, nešto drugačijim pristupom u taktičkom dijelu, mladi je Kanađanin malo po malo upao među osvajače bodova gdje se, mora se reći i nekim povoljnim okolnostima, uspio i zadržati. Iako je pred kraj više bio lovina nego lovac, svoju je premijeru u novoj momčadi odradio i više nego pristojno čemu najbolje svjedoči proboj s neuvjerljivog 16. mjesta sve do devete pozicije.
  5. Danil Kvyat – Rus koji se od ove sezone vratio u staro jato došao je u svojoj prvoj utrci restarta karijere do najniže pozicije kada su u pitanju osvajači bodova. U rezultatskom i prije svega bodovnom smislu možda i ne toliko važan rezultat, no u onom moralnom nesumnjivo da. Rus je u prošlogodišnjem Red Bullu, tehnički prilagođenom i dotjeranom za sezonu 2019., iza sebe ostavio jednog od starije braće što je samo po sebi itekako vrijedan rezultat. Referenca je to koja mu zasigurno neće biti na odmet, tim više jer u Red Bullu metla radi relativno brzo i nenadano pa se u tom kontekstu nije zgorega u dobrom svjetlu predstaviti starijoj braći. Nikad ne raci nikad…

A sada malo o gubitnicima. Teoretski u ovu bi skupinu mogli uvrstiti pola grida što u momčadskom što u pojedinačnom kontekstu, no nastojat ćemo izdvojiti one koji su ipak izgubili malo više od ostalih.

  1. Ferrari – o odnosu snaga i najavama uoči početka sezone nešto je više rečeno u crtici o Valtteri Bottasu i po tom pitanju nema se smisla ponavljati. Načelno, četvrto i peto mjesto i nije rezultat vrijedan liste luzera, no kada je Ferrari u pitanju kriteriji su ipak malo, odnosno puno drugačiji. I to iz objektivnih razloga jer Ferrari je već nekoliko sezona jedini (uz eventualno Red Bull) koliko toliko konkurentan takmac Mercedesu. Na žalost za ekipu iz Maranella i brojnih tifosa, takmac koji u konačnici u pravilu ostaje praznih ruku. Nadalje, predsezonska testiranja Ferrari je odradio odlično s tempom koji im je davao naočigled osjetniju prednost pred konkurencijom pa je samim tim već pomalo opsesivni san o skidanju Srebrnih strijela s trona i konačno osvajanje naslova, naočigled postala realnost. Nažalost, u trenutku kada se počelo igrati zaozbiljno, Mercedes je malo po malo odmicao, a konačni udarac zadan je zaključavanjem prvog startnog reda i dvostrukom pobjedom u Albert Parku. Iznenađenje, zbunjenost i nevjerica na licima ljudi iz Ferrarijeve ekipe bilo je očito jer činilo se kako su u Maranellu imali potpuno drugačije planove i očekivanja na startu sezone. Samim tim surova realnost i šamar iz Australije odzvanjat će još više. Ipak, iz također već spomenutih razloga vezanih za samu konfiguraciju staze i specifičnosti otvaranja sezone, bilo bi nepravedno i neozbiljno reći kako je Ferrari već sada otpao iz kombinacija jer ipak riječ je o prvoj utrci sezone. Prvoj ali bez sumnje niti blizu odrađenoj onako kako se očekivalo i predviđalo. Odgovori na puno pitanja moraju se naći što prije.
  2. Daniel Ricciardo – Australčev niz slabih ili u najmanju ruku rečeno ne pretjerano uspješnih nastupa na domaćoj utrci nastavlja se i dalje. Ovogodišnji nastup koji je bio pod posebnim povećalom zbog pomalo neočekivanog prelaska u momčad Renaulta, nažalost nastavio se u tom tonu. Muka po Ricciarda krenula je već u subotu kada je Dani zapeo u drugoj rundi kvalifikacija što ga je koštalo starta s prilično nezgodne pozicije u sredini startnoga poretka. Pokazalo se to kobnim jer Ricciardo je praktički odmah nakon starta u pokušaju borbe s jednim od bolida izašao sa staze, zapeo na izbočinu koja se tamo nalazila i osim prednjeg krila oštetio i još poneke komponente bolida čime su Australčevi izgledi za dobar plasman bili gotovi. Bez pravoga tempa Dani je kružio stazom do 28. kruga kada je bio primoran bolid parkirati u boks na razočaranje brojnih navijača koji su bodrili Ricciarda s tribina. Sve u svemu početak za zaborav.
  3. Pierre Gasly – taktička pogreška i kriva odluka momčadi u kvalifikacijama, bile su kobne za novoga vozača Red Bulla. Platio je Gasly popriličan ceh jer je mimo svih očekivanja svoj subotnji nastup završio već u prvoj rundi. Nesumnjivo motiviran i željan dokazivanja, Gasly je svoj bolid dovezao s početnog 17. mjesta na prag pozicija za koje se dijele bodovi, no Rus i polubratski Toro Rosso bili su pretvrd orah. S obzirom na okolnosti, proboj sa 17. na 11. mjesto solidno je ostvarenje, no ako uzmemo u obzir odustajanje tri vozača i tempo Maxa Verstappena onda ovaj rezultat ipak predstavlja određeno razočaranje. Gasly nije Max, startao je sa začelja ne svojom krivnjom pa je time krimen novajlije u momčadi zasigurno nešto manji, no bez sumnje očekivalo se kud i kamo više i bolje.
  4. Carlos Sainz – kao i Gasly niti Španjolac neće svoj premijerni nastup u McLarenu pokazivati unucima. Opet identično kao i Gasly, i Sainz je zapeo u prvoj rundi kvalifikacija, no razlog tomu bio je nešto drugačiji. Naime, prema Sainzovu pojašnjenju, dobar krug kompromitiran je Kubičinim izlijetanjem zbog čega je Španjolac bio osuđen tek na 18. mjesto na startu. U početku je to i izgledalo koliko toliko solidno jer se Sainz probio za nekoliko pozicija prema gore, no optimizam je bio kratkoga vijeka jer je isti nakon par krugova nestao u dimu i plamenu koji je buknuo iz Renaultova motora. Nesumnjivo razočaravajuće otvaranje sezone na Sainza ali i McLaren koji je tijekom predsezone pokazivao određene znakove napretka i života, posebice kada je u pitanju pouzdanost pogonske jedinice i bolida općenito. Nažalost, na prvom pravom testu McLaren i Renault su zakazali jer se i mladi Norris proveo tek nešto malo bolje. Kao i drugi koji su ostali kratkih rukava, i u ovom slučaju ostaje nada kako jedna lasta ne čini proljeće uz onu neizostavnu, ovo je tek prva utrka sezone. Za napaćenog navijača ove slavne i već dugo rezultatski neuspješne momčadi izjava od koje započinje strah i jeza od još jedne propale sezone.
  5. Williams – na ovo mjesto mislio sam ubaciti malera Grosjeana i ekipu iz Haasovog boksa jer realno, Williams nije izgubio ništa uzevši u obzir da ništa nisu niti očekivali. Ipak, prvi i predzadnji put ove sezone u skupinu gubitnika uvrstit ćemo napaćeni Williams. Predzadnji put jer ćemo na njihovu katarzu eventualno podsjetiti sredinom sezone iako bih osobno volio vidjeti napredak koji će takvo predviđanje demantirati. Nažalost, na temelju viđenog momčad iz Grovea u potpunosti je nekonkurentna i to se vidjelo još u predsezoni i testovima na kojima se u početku nisu niti pojavili. Prošla sezona koja je sa sedam osvojenih bodova i fenjerom u poretku konstruktora bila najgora u dugoj povijesti ove slavne momčadi mogla bi lako biti nadmašena, nažalost u negativnom smislu jer naprosto je teško zamisliti način na koji ovi bolidi mogu do boda ili bodova u skoroj budućnosti. Šteta zbog mladog Russella, možda i više zbog povratnika Kubice kojem će nažalost sve osim interne borbe za izbjegavanje vrlo posljednje pozicije u utrci biti tek sanak pusti. Kako sam i rekao iz poštovanja prema ovoj momčadi i muci koju prolaze do daljnjega se nećemo ponavljati.

Događanja na stazi:

Određenih događanja na stazi je bilo iako ne možemo reći kako smo po tom pitanju gledali rapsodiju i raskoš. No, kako je i rečeno na početku, Australija i staza u Albert Parku specifična je utrka u kojoj se zbog otvaranja sezone i svega što ono donosi sa sobom, događanja na samoj stazi nerijetko ne stavljaju u prvi plan. I ovo viđeno u nedjeljnoj utrci dovoljno je za solidnu ocjenu.

Neizvjesnost:

Prisutna ali ne u prevelikoj mjeri jer su nakon par uvodnih krugova stvari manje – više tekle nekako predvidivo. Bottasov bijeg, Ferrarijev zaostatak i manje-više stabilna situacija u sredini poretka obilježile su utrku. Maxovo probijanje do postolja, Leclercov stidljivi pokušaj približavanja Sebu i vlakić koji se pred kraj utrke protegao od Hulkenberga do Gaslya dali su dašak napetosti. Ipak, osim borbe spomenutog Gaslya i Kvyata koja je i rezultirala nekim konkretnim pokušajima pred sam kraj utrke, ostale su karte bile manje više podijeljene.

4
Leave a Reply

Molimo za komentiranje
4 Komentara na temu
0 Odgovora na temu
0 Pratitelja
 
Najviše reakcija na komentar
Najkomentiranija tema
4 Autori komentara
avataravataravataravatar Autori nedavnih komentara
  Pretplati se  
Obavijesti o
avatar
Član
Emex Play

Samo se nadam da ce Australija biti izuzetak i da ce utrka u Bahreinu pokazati da su prve tri ekipe puno bliže…

avatar
Član
Kiza77

Izgleda da se Bottas voli utrkivanje sit. Prošle godine su ga izgladnjivali da bi bio što lakši pa se jadan nije uspio sastavi niti u jednoj utrci. Čim su mu dozvolili papicu – evo njega.

avatar
Član
avalon

” Iako je pred kraj više bio lovina nego lovac ( stroll)…” možda je i bilo tako jer kvyat je vozija iza njega na kraju trke 0,7 s , a s druge strane kimi je vozija ispred lanca 0,8 s . bi li se po “razmacima” moglo zaključit i da je kimi više krugova bija lovina kanađanina isto ka šta je hulkenberg bija lovina finca ?

avatar
Član
mody

utrka ocjena 1,uvijek isto očekivao sam bar remault i mclaren utop 5 ,ova f1 se ne mijenja vec 6 godina