Ferrarijeva povijest mješavina je spektakularnih, nezaboravnih trenutaka, kao i onih mračnih kojima se talijanska momčad ne može ponositi, dok se kontroverze savršeno uklapaju u ova dva dijametralno suprotna spektra. Baš te kontroverze momčadi iz Maranella su sve samo ne dosadne, a Enzo Ferrari je godinama bio njihov glavni protagonist.

Od kraja pedesetih, pa do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća, čak sedmorica vozača je izgubilo svoje živote vozeći za propetog konjića. Talijanske novine su zbog toga Enza u više navrata uspoređivali s talijanskim bogom Saturnom, koji je proždirao vlastite sinove kako bi zadržao svoj položaj vrhovnog boga. Tragične nesreće su bile neizostavni dio utrkivanja onog vremena. Međutim, zbog velikog broja smrtnih slučajeva Enzo je bio percipiran kao osoba koja dolazi do uspjeha preko mrtvih tijela svojih vozača. Protiv njega se urotilo i talijansko sudstvo, te se svaki smrtni slučaj na stazi tretirao kao ubojstvo. Gore spomenuti gubitak njegovih ‘sinova’ oslabio je Enzov položaj, kao i položaj same momčadi.

Laura Dominica Garello bila je Enzova supruga, kao i majka nikad prežaljenog Dina. Njegova smrt bila je strašan udarac za Enza, koji se polako počeo udaljavati od svojih ljudi i tvornice, dok se sve više utapao u žalosti. Dok se on zaključao u svom uredu u Modeni, Laura se počela sve više uključivati u nadzor i upravljanje nad Scuderijom. Sasvim je moguće da je zbog sinove smrti, kao i navodne ljubavne afere njezinog supruga, Laura zamijenila Enza u ulozi svojevrsnog tiranina. Menadžer prodaje Girolamo Gardini često je bio meta Laurinih verbalnih napada. Nakon godina maltretiranja, Gardini je došao pred Enza s jasnim ultimatumom; ako Laura ne prestane s teroriziranjem radnika, napustit će voljeni Ferrari. Očekivano, Gardini je morao spremiti svoje stvari i napustiti tvornicu kroz stražnja vrata. Il Commendatore nije očekivao da će njegov odlazak izazvati reakciju ostatka radnika. Međutim, nekolicina radnika iz samog vrha hijerarhije je uz pomoć odvjetnika sastavilo pismo u kojem se protive Enzovoj odluci o otpuštanju Gardinija. To je bio povijesni trenutak talijanske momčadi jer se nitko do tada nije usudio tako jasno suprotstaviti Ferrariju. Osam najutjecajnijih inženjera se suprotstavilo neprikosnovenom, a mnogo su predviđali kraj Scuderije.

Odvjetnik koji je predstavljao osmoricu utjecajnih inženjera uručio je pismo Enzu Ferrariju. Unatoč tome, Enzo je sazvao redovni tjedni sastanak, tijekom kojeg nije niti spomenuo navedeno pismo. Romolo Tavoni, jedan od osmorice ‘pobunjenika’, ustvrdio je da je sastanak bio neobično kratak, te je trajao svega 45 minuta. Po završetku sastanka osmorica inženjera su primila malu omotnicu, te su zamoljeni da odu, i da se više nikad ne vraćaju. U omotnici se nalazila njihova mjesečna plaća. Enzo je pronašao novu grupu inženjera, te mirno nastavio raditi.

Ferrari je preživio revoluciju. Uz nekolicinu ostalih, Enzo je zaposlio Maura Forghierija i Sergija Scagliettija. Tijekom svojih aktivnih godina Forghieri je osvojio čak osam konstuktorskih naslova za Ferrari. Enzo nije pokleknuo pred izazovima koji su ga čekali početkom šezdesetih godina. Prošao je kroz puno toga, no nikad ga nisu slomili.

Leave a Reply

Molimo za komentiranje
  Pretplati se  
Obavijesti o