Zanimljivosti: Najsnažniji F1 bolid

Nakon gotovo četvrt stoljeća prirodno aspiriranih pogonskih jedinica, 2014. godine dolazi do ponovnog povratka turbo motora u F1. S procijenjenom snagom od 800 KS, uvećano za dodatnih 160 KS temeljem ERS sustava, s ograničenjem od 15 000 okretaja u minuti i uz ograničen protok goriva, novi ekološki prihvatljivi 1,6 litreni V6 motori daleko su od svojih prethodnika, barem što se tiče snage. Povodom nedavne izjave Mercedesovog Andyja Cowella, koji najavljuje probijanje granice od 1000 KS na novom Mercedesovom hibridnom motoru, u današnjim zanimljivostima govorimo o najsnažnijem bolidu u povijesti F1.

Turbo punjene motore u F1 prvi je počeo koristiti Renault. Primjer francuske momčadi slijedili su i ostali proizvođači – Alfa Romeo, BMW, Ford-Cosworth, Ferrari, Honda i Porsche, a snaga motora je kroz godine sve više rasla, sve do razine ludila.

Najmoćniji motor u povijesti F1 bio je BMW M12/13, turbo punjeni 1,5 litreni  četverocilindarski motor opremljen KKK turbopunjačem i Boschovim  digitalnim elektroničkim sustavom upravljanja. Umjesto da lijevaju nove blokove za svoju novu pogonsku jedinicu, BMW je koristio isključivo korištene blokove s minimalno 100 000 kilometara. Inženjeri BMW-a  su smatrali da na taj način izbjegavaju eventualno pucanje blokova motora. Još zanimljivi je bio proces jačanja tih blokova. Osim što su ih izlagali hladnoći i kiši, glasine govore o tome da su inženjeri čak mokrili po njima. Iako zvuči bizarno, urin ima učinak nitriranja jer sadrži spojeve koji tvore tvrde kristale na površini metala, a to su otkrili kovači još  u srednjem vijeku. Naime, mačevi  izloženi urinu su bili značajno tvrđi od ostalih, a na ovom primjeru vidimo da je ta praksa nastavljena i u današnje vrijeme.

BMW M12/M13 debitirao je u F1 1982. godine s Brabhamom. Tada je motor u kvalifikacijama proizvodio oko 850 KS, ali je u utrci ograničen na 640 KS kako bi se uštedjelo gorivo. 1983. godina je bila izrazito uspješna za Brabham i BMW, te Piquet postaje prvi svjetski prvak s turbo pogonskom jedinicom. Sljedeće dvije godine ATS i Arrows također koriste BMW motore, ali niti jedna od tri momčadi nije uspjela nadmašiti McLaren, koji je bio pogonjen snažnim Porscheovim motorom. 1986. godine BMW počinje isporučivati motore i Benettonu, dok je suradnja s ATS-om prekinuta. Benetton B186, s Bergerom i Fabijem za upravljačem,  postaje najuspješniji bolid pogonjen BMW-ovim motorom s obzirom na to da je Arrows i dalje bio nekompetitivan, a Brabhamov radikalni BT55 nije ispunio prvotna očekivanja.

Snaga BMW-ovog motora se gotovo udvostručila. Tijekom utrke je M12/M13 ograničen na 850 KS, ali je u kvalifikacijama u potpunosti maksimiziran. Točna snaga motora nije poznata jer su mjerenja bila ograničena na 1280 KS, no pretpostavlja se da je motor proizvodio oko 1400 KS. Te sezone nije bilo nikakvih ograničenja snage ili broja korištenih motora. Jedino ograničenje se odnosilo na maksimalnu količinu goriva od 195 litara. Međutim, to pravilo se odnosilo samo na utrku. Tijekom kvalifikacija korišteno je svih 1400 KS BMW-ovog motora, u kombinaciji s posebnim mjenjačem i gumama. Tada je vozač imao svega jedan krug za postavljanje brzog vremena prije nego što mu motor postane rastaljena hrpa metala, mjenjač raspadne ili guma eksplodira. Turbo motori tih dana imali su vrlo loše karakteristike isporuke snage, pogotovo BMW.

U izjavi za Atlas F1 Gerhard Berger je opisao tadašnje kvalifikacije:

“Bolid je bio bomba na stazama poput Spa ili Monze. Snaga je bila nevjerojatna, čak i uz strašno kašnjenje turba. Davali ste gas na ulasku u zavoj samo kako bi dobili snagu na izlasku iz zavoja.”

1987. godine dolazi do kraja razdoblja neograničene snage turbo motora. Prirodno aspirirani motori se vraćaju u F1, dok su turbo motori u potpunosti zabranjeni 1988. Bolidi su postali prebrzi, te je to bio glavni argument za zabranu. S obzirom na najave, vrlo je vjerojatno da će Benetton B186 ostati najsnažniji bolid u povijesti F1 još jako dugo.