10 najvećih trenutaka VN Velike Britanije sa Silverstonea

I dok se Silverstone priprema za ovotjednu Veliku nagradu Velike Britanije, ekipa britanskog Autocara izabrala je deset njima najdražih incidenata na stazi u posljednjih sedam desetljeća. Staza u Silverstoneu nema monopol na nezaboravne trenutke britanske Velike nagrade. Utrke su se održavale i u Aintreeju, Brands Hatchu i Brooklandsu. Međutim, nevjerojatno je koliko često upravo bivša vojna zrakoplovna baza u predivnoj prirodi Northamptonshirea pruža dramatične trenutke, koji u konačnici definiraju cijelu sezonu Formule 1. Neposredno prije nedjeljnog događanja, Autocar donosi deset značajnih incidenata u 48 do sada održanih utrka na Silverstoneu.

10 – Luigi Villoresi protiv Alberta Ascarija, 1948.

Sve je počelo upravo ovdje, čak dvije godine prije začetka onoga što će kasnije postati Svjetsko prvenstvo u Formuli 1. Silverstone je tada izgledao mnogo drugačije, no uzletno-sletna pista i okolne ceste savršeno su poslužile. Startno-ciljna ravnina bila je smještena prije zavoja Woodcote, dok su Copse i Stowe bili mnogo uži u usporedbi s današnjima. Utrkom su dominirali Maseratiji 4CLTs u rukama Luigija Villoresija i Alberta Ascarija, koji su startali sa začelja grida zbog kasnog dolaska na stazu za kvalifikacije. Obojica vozača su se izmjenjivali u vodstvu utrke prije nego što je Ascari izgubio dosta vremena u boksu. I Villoresi je doživio tehnički kvar kada mu se tahometar odvojio i zaglavio ispod pedale kvačila. No, unatoč tome, prvi je završio utrku od 65 krugova s prednosti od 14 sekundi.

9 – John Surtees ostavlja snažan dojam, 1960.

Sir Jack Brabham je osvojio utrku uz pola truda. Tada aktualni svjetski prvak kvalificirao za pole poziciju u svom Cooper-Climaxu i prokrstario do pobjede. Na ruku mu je išlo i to što se Graham Hill, koji je vrlo loše startao, no uspio se izboriti do vodstva, uspio na kraju izvrtjeti na stazi. Međutim, pravu je pomutnju izazvao John Surtees, koji je tada još uvijek kombinirao moto i auto utrkivanje. 26-godišnjak svoj je debi u Formuli 1 imao na Velikoj nagradi Monaka, kvalificirajući se na 15. mjesto te odustajući zbog problema s prijenosom nakon 17 krugova utrke. Silverstone je bila njegova druga F1 utrka. Kvalificirao se 11. i od početka utrke je snažno pritiskao što je na kraju urodilo postoljem – 2. mjesto, pokazavši svoje junaštvo i na dva i na četiri kotača.

8 – Mansell procvjetao na kiši, 1988.

Britanski fanovi nisu se imali čemu veseliti tijekom 1988. jer je dominacija Williams-Honde završila godinu prije. Ekipa iz Oxfordshirea nije imala vrhunskog dobavljača motora te se morala snaći s Juddovom atmosferskom 3.5-litrenom V8-icom. (V8, V8, posvjedoči mi!) Čak i uz pomoć snalažljivog reaktivnog sustava suspenzije Williams-Judd FW12 nije se mogao nositi s turbo-srcem unutar McLaren-Honde MP4/4. No, to nitko nije rekao Nigelu Mansellu. Natopljena staza Silverstonea na dan utrke tražila je više hrabrosti nego tehničke briljantnosti, i unatoč 11. mjestu u kvalifikacijama, Britanac je prošišao cijeli grid završivši na drugom mjestu iza Ayrtona Senne. Bilo je to njegovo prvo završavanje utrke u bodovima u vrlo teškoj sezoni i to u istom tjednu kada je bilo potvrđeno da će od iduće godine voziti za Ferrari.

7 – Mark Webber je veliki broj 2, 2010.

Sredinom sezone 2010. tamni su se oblaci nadvili nad dominantnu momčad Red Bull Racinga. Sve snažnije i očitije favoriziranje Sebastiana Vettela nije izazivalo pozitivne reakcije kod njegovog timskog vozača Marka Webbera te obožavatelja Formule 1 koji su se osjećali uskraćeno za borbu na samom vrhu. Napetost je rasla još od sudara dvojice vozača u kvalifikacijama kada je Vettel dobio novo unaprijeđeno prednje krilo koje je, zapravo, trebalo pripasti Webberu. Nijemac je, naravno, osvojio pole poziciju, no Australac je na startu iskoristio priliku za inicijativu, a Vettel je nakon kontakta s Lewisom Hamiltonom završio u gužvi na kraju grida. U utrci punoj incidenata, dodirivanja i sigurnosnih automobila, Webber je uspio zadržati smirenost i pokupiti svoju treću pobjedu u sezoni. Njegov drzak komentar ‘ne loše za broj dva’, koji se poput požara proširio svjetskim medijima, bio je posebno sladak.

6 – Vrhunac Mansell manije, 1992.

Ova utrka, održana na vruć ljetni dan, nije bila klasično natjecanje, no značajna je iz brojnih razloga. Nigel Mansell nalazio se korak bliže dugoočekivanoj tituli svjetskog prvaka nakon što je osvojio pole poziciju, najbrži krug i vodstvo svakog kruga do kraja u svome Williams-Renaultu. Drugo mjesto osvojio je njegov timski kolega, Riccardo Patrese, dok je treći Martin Brundle u Benetton-Fordu bio dodatan razlog za slavlje britanskim navijačima. Nedugo nakon što je Mansella dočekala crno-bijela kockasta zastava, njegovi su vjerni obožavatelji uletjeli na stazu onemogućujući mu da se vrati bolidom do paddocka. Pobjeda, Mansellova sedma u sezoni, učinila ga je tada najuspješnijim britanskim vozačem svih vremena. Nadmašio je rekord Sir Jackieja Stewarta od 27 pobjeda.

5 – Prva za Ferrari, 1951.

Alfa Romeo uživala je titulu neoborivog prvaka u početnim mjesecima novog Svjetskog prvenstva Formule 1, osnovanog samo godinu ranije. Talijanski je proizvođač imao u potpunosti razvijen bolid, 1,5-litreni redni osmaš 159, no sredinom druge sezone F1 Ferrari je se počeo buditi sa svojim 4,5-litrenom V12-icom 275. Na Silverstoneu, Jose Froilan Gonzalez, poznatiji kao The Pampas Bull, kvalificirao se za pole poziciju. Prvu ikada osvojenu za sebe i za momčad iz Maranella. Alfe Juana Manuela Fangija i Nina Farine pritiskale su Gonzaleza tijekom cijele trke. Međutim, Ferrarijeva bolja potrošnja goriva značila je da su bolid u boks pozvali samo jednom dok su konkurenti morali obaviti dva zaustavljanja. Gonzalez je pobijedio s 51 sekundom prednosti, prva od 222 F1 pobjede Ferrarija.

4 – Clark pogađa četiri za redom, 1965.

Svi koji sumnjaju u veličinu Jima Clarka trebaju razmotriti njegov nevjerojatan rekord britanske Velike nagrade. Vozač Lotusa osvojio je četiri domaće utrke za redom, no ono što je još nevjerojatnije je činjenica da su prve tri bile na različitim stazama. Dominantnu pobjedu na Aintreeju 1962. pratio je uspjeh na Silverstoneu 1963. te prvo mjesto na Brands Hatchu 1964. 1965. ponovo smo bili na stazi u Northantsu i Škot je uspio zgrabiti četvrtu pobjedu zaredom unatoč curenju ulja koje je Grahamu Hillu omogućilo da se približi Clarku. Pobjednički niz Jima Clarka prekinuo je Jack Brabham 1966. kada je utrka ponovo održana u Brands Hatchu. Za Clarkov odgovor nije trebalo dugo čekati. Već iduće godine ponovo je pobijedio na Silverstoneu pred 120 tisuća navijača.

3 – Lančani sudar prvog kruga, 1973.

Utrka vrijedna spomena zbog ogromne nesreće na kraju prvog kruga zbog čega je čak osam bolida moralo napustiti stazu. Jody Scheckter izazvao je ‘iskru’ izgubivši kontrolu izlazeći iz Woodcotea, koji je tada bio super brzi desni zavoj. Južnoafrikanac je u vrijeme nesreće bio četvrti, a njegov se bolid zaustavio nasred staze ostavljajući bolidima iza sebe nimalo mjesta za prolaz. Incident je iz utrke izbacio Scheckterov McLaren te sva tri bolida Surteesa. Unatoč težini nesreće samo je jedan vozač ozlijeđen – Andrea de Adamich koji je imao povredu noge. Američki vozač Peter Revson pobijedio je nakon ponovljenog starta.

2 – Dan slave za Johnnyja Herberta, 1995.

U kasnim 80-im godinama prošlog stoljeća, Johnny Herbert je bio jedna od mladih nada britanskog automoto sporta. Nažalost, teška nesreća u utrci Formule 3000 na stazi Brands Hatch 1988. ostavila ga je s ozbiljnom ozljedom noge. Ne obazirući se na to, Herbert se napornim vježbanjem uspio probiti do Formule 1 gdje je postao ‘broj 2’ Michaela Schumachera u Benettonu. Herbert je utrku startao s petog mjesta dok su prvi red dijelili Damon Hill i Schumacher. Zakleti protivnici borili su se za pobjedu sve dok manevar kasnog kočenja Britanca nije obojicu izbacio iz utrke. David Coulthard je preuzeo vodstvo, no ‘stop-go’ kazna za preveliku brzinu u boksu predala je pobjedu u ruke Herberta. Njegov uspjeh i dan danas ostaje jedna od najpopularnijih i emotivnijih priča s Velikih nagrada.

1 – Nigel Mansell protiv Nelsona Piqueta, 1987.

Kao što borbe Lewisa Hamiltona i Nice Rosberga mogu potvrditi, rivalstvo između timskih kolega uvijek donose dodatno uzbuđenje u utrkama Formule 1. Rivalitet Nigela Mansella i Nelsona Piqueta u momčadi Williamsa, u kasnim 80-im godina prošlog stoljeća, sukobe Hamiltona i Rosberga čini dječjom igrom. Piquet je došao u Williams 1986. vjerujući da će biti očiti broj 1 u momčadi, no Mansell je imao drugačiju ideju i Sir Frank Williams ih je s veseljem pustio da se bore. Piquet je vodio u početnim krugovima, a nepredviđena promjena guma ostavila je Mansella gotovo pola minuta iza suparnika. Naoružan svježijim gumama od Brazilca, Mansell je redao najbrži krug za najbržim krugom i uhvatio priključak. Na Hangar Straightu, dva kruga prije kraja, ‘prodao’ je Piquetu ‘cimalicu’ i ušao s unutarnje strane u zavoj Stowe. Mansellov je Williams zakašljucao i zaustavio se, ostavši bez goriva, nedugo nakon prolaska zastave za kraj utrke, a navijači su u deliriju uletjeli na stazu.

 

 

Što biste vi izdvojili kao najznačajniji trenutak u povijesti Velike nagrade Velike Britanije?

 

Goran Vugrinec

4 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
najboljif1fan

1987.godine.

Desmosedici

Mansell je bio tako atraktivan da je bilo pravo uživanje gledati njegovu vožnju.

modesto

desmo on je bio agresivan vozač koji je imao cojones napasti svakoga, pa čak i u zavoju ,sjeti se svih agresivnih pretjecanja,senna ni prost ni piqet mu nisu mogli ništa,bio je preagresivan bilo ga je gušt gledati.šteta što više nigela nema danas u f1. mislim tip takvog vozača kao on,,, danas vozači nisu ni blizu njemu po agresivnosti,

modesto

kad čitam ovo zadnje žalim za piqetom i nigelom.nikad više takvog rivalstva

Related Posts